Da je Savle bio pacijent, nikada ne bi postao Pavle

Meni
je to baš palo na pamet ovih dana kada je izvjesna Z. K. po nalogu prekršajne sutkinje
završila na odjelu psihijatrije KBC-a Osijek,  zbog sumnje u njeno duševno zdravlje. Pacijentica,
koja je to postala temeljem sudske zapovijedi,  sada se nalazi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapće,
gdje već preko dvadeset dana čeka da joj tim vrhunskih psihijatara postavi konačnu
dijagnozu.

A
razlog zašto se tako dugo čeka je, po svemu sudeći, medicinska spoznaja da je
žena potpuno pri zdravoj pameti, što poprilično otežava postupak da ju se proglasi
duševno bolesnom osobom.

Ovim
slučajem ozbiljno se pozabavio i HHO,
izvijestivši javnost o nizu ozbiljnih povreda zakona i kršenja ljudskih prava,
kao i udruga B.a.b.e. koja je odlučno stala u obranu žrtve.  

Jedina
dobra vijest u cijeloj priči je ta da ministar zdravstva Rajko Ostojić “sve
drži pod kontrolom”;  problem je samo u
tome što istu kontrolu nad cijelim slučajem ima i jedan lokalni županijski sudac
koji je potpisao nalog za nastavak prisilnog liječenja, i vjerojatno ga neće
povući dok svi pozvani liječnici  ne potvrde,
crno na bijelo,  da nema nikakve potrebe
za prisilnom hospitalizacijom – osim ako žena u međuvremenu dosita ne poludi.

Sudsko-medicinsku
stranu ovog predmeta za sada ostavljamo po strani i otvaramo jedno drugo važno pitanje,
vezano uz profesionalnu etiku i mogućnost zlouporabe ovlasti i položaja.

Spomenuta
afera  vjerojatno će se raspetljati po
pravici, obzirom da se proces utvrđivanja istine odvija pod budnim okom
javnosti, ali pomisao na mogućnost da se neki slični događaj rješava iza
zatvorenih vrata, izgleda poprilično jezovito. 
.

Lako
je kada nevinog čovjeka proglase krivim. Prihvatiš sudbinu, odslužiš kaznu i
opet kreneš iz početka. Ali kada zdravog proglase ludim, povratak je nemoguć
sve dok ti i  službeno ne ponište
povijest bolesti.

A
tako nešto nije teško zamisliti. Isti  medicinski scenariji bili su redovita pojava
kroz cijelu povijest, poglavito onoj srednjeg vijeka, kada su sve “vještice i
vješci” redovito bili “opsjednuti zlim duhom”.

Neki
su zato dobro zapazili  da bi se ista
priča mogla ponoviti i u našem dobu, samo što će ovoga puta, umjesto potkupljivih
biskupa, dijagnozu potpisivati potkupljivi psihijatri – moderni pastiri
ljudskih duša.

Na
to upozorava i dr. Lidija Gajski
komentirajući 5
izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM) :
Psihijatrija je oduvijek bila zahvalno područje i sredstvo manipulacije.

Osječki
slučaj, kao mikro uzorak jednog bizarnog obiteljskog rata, samo je dodatno
aktualizirao ovu temu, koja, bez ikakve sumnje, zaslužuje da joj se posveti
ozbiljna pažnja, prije negoli ovakve pojave uzmu maha i postanu masovno
sredstvo širih društvenih obračuna, poglavito u socijalnom ponašanju elite.

Ne
postoji bolji način za riješiti se neposlušnih pojedinaca, smetala i zviždača,  nego provjerenom školskom obavještajno-kliničkom
metodom objave lažnog zdravstvenog kartona.

Obrazac
je posve jasan:  Nema potrebe demantirati
“glasine” o grijehu struktura  –  dovoljno je objaviti dijagnozu “pacijenta” koji ih širi.