Najbliži ovom cilju – a istovremeno zastupljen u programima
svih kandidata – formuliran je kao: PODIĆI RAZINU STANDARDA HRVATSKIH GRAĐANA. Nije
loše… Ali to je nešto sasvim drugo. Čak i pod uvjetom da se ispuni, do njegove
realizacije puno ljudi bi moglo umrijeti – od gladi i hladnoće, dakako. Jer podizanje standarda je priča o bidipiju – beskonačna rasprava o
postotku ulaganja domaćih i stranih investicija, što nas baca daleko od pitanja
koje je potrebno riješiti ODMAH.
ISKORIJENITI GLAD – pravi je naziv osviještenog programskog političkog
cilja koji jasno i nedvosmisleno ulazi direktno u samu srž ovog problema, jer ono zaokuplja Vlast pitanjem o doručku,
ručku i večeri… konkretnom dnevnom jelovniku koji se gladnim ljudima treba
pripremiti danas za danas, bez objave natječaja, bez dugoročnih i kratkoročnih ulaganja.
Samo preciziran cilj, kao ISKORIJENITI BESKUĆNIŠTVO, osigurava
točku dnevnog reda poslije koje noćas
nema spavanja po parkovima. Sutra je
već ponovo priča o dugoročnoj socijalnoj
politici, a ne o beskućnicima.
Politika je naprosto osjećaj za prioritete i prema rečenici
kako se formuliraju ciljevi političkog programa može se vidjeti koliko je netko
svjestan pravog stanja u zemlji. Za sada mi se čini da je upravo to najslabija
karika svih parlamentarnih kandidata u ovogodišnjoj predizbornoj kampanji. Možda
me još netko u ovih nekoliko dana prije 4. prosinca uspije demantirati.
Podijeli na društvenim mrežama