Birokr(O)acija

Temu sam
našao na još uvijek popularnom internetskom forumu (točka hr), gdje mi je pažnju
pobudio jedan zanimljivi post: Neki anonimni lik kaže ovako:

Gledam malo razne dokumente koje sam
morao predavat i tako, te vidim na izvatku iz matične knjige država rođenja je
Socijalistička Republika Hrvatska, SFRJ, što je točno, narodnost Hrvat. Na
nekim drugim dokumentima nastalim poslije rata, negdje piše država rođenja
Republika Hrvatska, a negdje samo Hrvatska. Pa sad, zar tu nema nikakvog
pravila, kako bi se trebalo pisat? Po mom bi se trebalo pisat ime države u
kojoj si rođen, onako kako se ona zvala kad si rođen….Zanima me je l’ tko od
Vas naišao na sličan slučaj te kakvo je vaše mišljenje o svemu tome?

Eto, ja jesam!
I to nema dugo pa mi se čini baš nekako prigodnim za sastaviti o tome pismenu
bilješku. Ali samo ću opisat kako je bilo, neću ništa misliti. Mišljenje
ostavljam vama na razmišljanje.

Mjesto radnje
Hrvatska pošta, i tamo neki šalter broj 3.

–      
Izvolite.

–      
Trebao bih podići jednu uplatu preko
Western Union

–      
U redu, dajte mi podatke i Vašu
osobnu.

Pružim dokument,
ali žena ne čita nego provjerava moje znanje o sebi.

–      
Mjesto rođenja?

–      
Koprivnica.

–      
Država?

Pa, mislim.
Kakvog li pitanja? Nije Koprivnica neka selendra, znamo svi gdje se kuha
najbolja juha. No službenica je ozbiljna i očito savjesna radnica. Ne upisuje
napamet, nego se drži temeljnog pravila birokracije – strogo poštivati formalno
pravni poredak. Ne zaključuje logički nego traži osobno priznanje. Razumijem njezin
položaj. Što bi bilo da ju netko vidi kako se ne drži zakonskog reda, pa da je
prijavi? Propisi su propisi.

No, kako mi
se pitanje učinilo smiješnim, odlučih se i ja malo našaliti:

–      
Jugoslavija.

–      
? (stanka)

–      
SFRJ – pojasnim

–      
?? (komešanje)

–      
Socijalistička federativna republika
Jugoslavija – promrmljam
kroz staklo.

–      
………..
(blaženi osmjeh)…….Što bi bilo da to napišemo?

Htjedoh nešto
reći, ali bolje prešutjeh, jer nikad ne znaš tko ti na šalteru stoji iza leđa. Zato
samo mignuh na lijevo oko.

–      
Hrvatska? – šapne gospođa, tiho izgovarajući
ime rođene domovine.

–      
Naravno…..(SR Hrvatska) – pomislih, ali ipak
zadržah u sebi, ne želeći inzistirati na točnom
upisu podataka. Uostalom, zašto ženi komplicirati život.

Ljubazna
službenica izbroja mi lovu i drugarskom gestom kimne na pozdrav. Mislim da joj
bješe drago što sam ostao razuman.