Moji domoljubni stavovi po tom pitanju su jasni: Rat koji započinje
masovnom domovinskom tučnjavom Bed-blu-bojsa
i Delija ne može biti drugo nego pravedan. A kada se još k tome zbroji i veliki duhovi doprinos Crkve u Hrvata i bratske
joj Srpske pravoslavne Crkve u rasplamsavanju cijelog ratnog sukoba, sumnjati u
njegovu svetost bilo bi van svake pameti. Tu dileme, dakle, ne bi trebalo biti.
Ono što je, međutim, po mom mišljenju, ostalo visjeti u
zraku je pitanje nekih moralnih načela o pravednoj podjeli žrtve za ratnu
pobjedu, koje je otvorio upravo general Ante
Gotovina prilikom svojeg obraćanja Žalbenom vijeću Haškog suda: “Kao osoba,
duboko žalim što su civili izgubili živote ili što su im kuće srušene nakon
operacije. Ne mogu međutim odgovarati za ono što su drugi mogli učiniti ili su
propustili učiniti.”
Ne znam kako je to zvučalo na francuskom jeziku, ali u
prijevodu na hrvatski zvuči kao nešto što je u totalnoj suprotnosti sa prvom lekcijom
iz vjeronauka koja kaže da je operacija Oluja bila potpuno čista, a svu krivicu
za ratne zločine Hrvata snose Srbi.
No prije nego počnemo donositi bilo kakve ishitrene zaključke,
mislim da bi bilo dobro najprije provjeriti tko je pisao generalov govor i da
li on doista tako dobro poznaje francuski da zna točno što je pročitao. Ako se utvrdi da je sve to ipak pisao sam onda je
sasvim razvidno da pri tome nije poslušao Glas Koncila nego Glas vlastite savjesti, što je ovoga puta u suprotnosti sa
drugom lekcijom iz vjeronauka.
O pravnoj vrijednosti ovog iskaza svoje očitovanje donijeti
će suci, i za sada je to jedina vijest koja se iščekuje sa nestrpljenjem, a
detaljno tumačenje onoga što je rekao očekuje se u priopćenju Kaptola, jer nema
nikakve dvojbe da je riječ o sadržaju teksta čiji rukopis u povijesnom, moralnom,
etičkom i duhovnom kontekstu znatno odudara od biskupske poslanice Hrvatima
koja se čita svake godine na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Toliko za sada u ovom izvješću.
Podijeli na društvenim mrežama