Na 14. riječkom sajmu knjiga i festivalu autora Vrisak u Exportu, u programu „Na margini: glasovi drugih“, svoju knjigu „Stablo pjesama, osobna antologija“ predstavio je marokansko-francuski pjesnik Abdellatif Laabi, koji je za svoje knjige dobio najprestižnije europske pjesničke nagrade.

Zbirka „Stablo pjesama“, u izdanju V.B.Z.-a prva je njegova zbirka prevedena na hrvatski jezik, a o antologijskom izboru njegove poezije, koji obuhvaća 20 godina Laabijevog rada, od 1992. do 2012. godine, te o izazovima suvremenog svijeta i mogućnostima poezije danas, s autorom su razgovarali prevoditeljica Lea Kovacs i Marko Pogačar, jedan od najprevođenijih hrvatskih pjesnika.

Abdellatif Laabi na Vrisku (6)

“Ne samo pjesnik nego i svaki čovjek se ne prestaje rađati u sebi samom iznova, pa je tako izgradnja identiteta sama po sebi remek-djelo”, rekao je Laabi, dodajući da je pitanje identiteta za pisca izrazito važno jer ga stalno preobražava.

“Pri izgradnji umjetnosti postoji propitkivanje, postoji jedna tjeskoba, stalno otkrivanje i postavljanje znaka upitnika. I kada postavljamo pitanje o identitetu, postavljamo pitanje o budnosti. Prema tome, identitet je za mene stalna potraga”, rekao je Laabi.

Odgovarajući na pitanje koliko mu je pomogla poezija tijekom osmogodišnjeg boravka u zatvoru u Maroku zbog ‘delikta misli’, Laabi je istaknuo da je njemu to što je mogao nastaviti pisati poeziju  bila sloboda, jer za njega stvaranje jeste sloboda.

Pred riječkom publikom, Laabi je također pročitao i nekoliko svojih pjesama na francuskom i materinjem arapskom jeziku, osvrnuvši se na prevođenje kao sofisticiranu i posebnu umjetnost.

O autoru

Abdellatif Laâbi (rođen 1942.) pjesnik je, romanopisac, dramaturg i prevoditelj rođen u Fezu u Maroku. Počeo je pisati sredinom 1960-ih, kada je pokrenuo i poznati marokanski kulturno-politički časopis Souffles (Dahovi), u kojemu je bio i glavni urednik. Zbog tekstova objavljenih u njemu osuđen je na osmogodišnju zatvorsku kaznu, koju je služio između 1972. i 1980. godine. Nakon odsluženja zatvorske kazne emigrirao je 1985. u Francusku i otada živi u Parizu.

Svoj prvi roman L’Œil et la Nuit (Oko i noć) objavio je 1969. Otada je objavio osamnaest zbirki poezije, četiri dramska teksta, četiri romana te nekoliko publicističko-esejističkih knjiga, među kojima je i knjiga njegovih memoara Le Fond de la jarre (Dno posude). Djela su mu prevedena na arapski, španjolski, njemački, talijanski, nizozemski, turski i engleski jezik.

Laâbi je važan frankofoni glas marokanske poezije i jedan od najvećih živućih pjesnika. Godine 2009. dodijeljena mu je Goncourtova nagrada za cjelokupni opus, a 2011. Velika nagrada frankofonije Francuske akademije.