Urbano pčelarstvo, vrtovi na krovovima i novi parkovi za ‘zeleniju’ budućnost

Zaposlenici Odjela gradske uprave za razvoj urbanizam, ekologiju
i gospodarenje zemljištem predstavili su osam parkova u različitim fazama planiranja
i izgradnje, i to na lokacijama: Dukićevo naselje i Strmica na Trsatu, Štranga
(u blizini riječkog KBC-a), Minakovo (Pehlin), Park Katice Mittel Katinke na
Škurinjama, park na Krnjevu te dva parka na Kantridi. Neki su parkovi tek u
fazi planiranja, a za neke, poput parka Šparić na Kantridi te Crvenog niza na
Krnjevu, već je izrađeno arhitektonsko rješenje.

Slijedilo je predstavljanje projekta „Neboderi – grad među
oblacima“ koje su održali članovi Sekcije mladih društva arhitekata Rijeke. Na
ovom projektu koji se bavi uređenjem krovova nebodera sudjeluje desetak
studenata arhitekture i dizajna, a projekt je ušao i u programske aktivnosti
Europske prijestolnice kulture 2020. godine. U sklopu prošlogodišnjeg trodnevnog
festivala pod istim imenom, uspostavljen je kontakt sa stanarima riječkih eševa
i još ponekih riječkih nebodera, a u planu je postavljanje uvjeta za sadnju urbanih
vrtova na ovim neiskorištenim površinama.

Završno predavanje održao je Slavko Suzić iz Udruge „Milutin
Barač“, koja okuplja pčelare riječkoga prstena, na temu urbanog pčelarenja u
Rijeci. Suzić je naglasio ugroženost pčela u svijetu zbog negativnih posljedica
djelovanja čovjeka kao što je upotreba otrovnih pesticida te monokultura i
jalovost ruralnih površina, što ih prisiljava na selidbu u gradove zbog
privlačnosti parkova s medonosnim biljem. Budući da pčele oprašuju čak 80%
biljaka, nesklad u ovom odnosu često dovodi do bolesti i krize pčela, ali i
neoprašenih biljaka, a planski zasađeni parkovi s raznolikim biljem i cvijećem postaju
oaza za pčele u potrazi za nektarom. Pčela u gradu znak je kvalitetnih uvjeta
za život, a kvaliteta ovih pčelinjih proizvoda nimalo ne zaostaje u usporedbi s
proizvodima dobivenim tradicionalnim, ruralnim pčelarenjem. Istaknute su
uspješne prakse urbanog pčelarenja, toliko usavršenog da ljudi u gradovima
često ne vide niti znaju prisutnost njihovih košnica u blizini – krovovi
nebodera savršeni su za postavljanje manjeg broja košnica, a pčelinjaci na tlu mogu
se ograditi visokim ogradama pa pčele nemaju potrebe letenja ispod dva metra
visine.

Zaštita pčela

Kao uspješan primjer urbanog pčelarenja istaknut je Zagreb
koji za to posjeduje pogodnu prirodnu konfiguraciju, a istaknuti su i pčelinjaci
u Bruxellesu, Berlinu, Londonu, Kopenhagenu te nekolicini gradova američkog
kontinenta, što je omogućeno donošenjem posebnih zakona koji reguliraju držanje
pčela u definiranim urbanim sredinama. Kao veliki uspjeh pčelara, Suzić je
istaknuo zabranu najštetnije kategorije pesticida na razini Europske unije koja
će za posljedicu imati smanjivanje alarmantnog trenda globalnog ugibanja pčela
te olakšanje posla pčelarima.

Rijeka ima bogatu povijest urbanog pčelarenja zahvaljujući riječkom
inovatoru i pčelaru Milutinu Baraču, koji je svoje košnice držao u nizu
ovdašnjih gospodskih vila, a upućen je i apel gradonačelniku da činovima kao
što su rezervacija prostora namijenjenog za urbano pčelarenje te ciljanom
sadnjom iznimno medonosnog bilja, cvijeća i stabala u parkovima održi ovu
tradiciju.