Počeo je serijom potresa u noći 28. studenoga 1750. na
širem riječkom području. U potresu su se srušile mnoge građevine, stambene zgrade,
crkve i njihovi zvonici, kao i gradski toranj. Urušena je i Trsatska gradina te
je u takvom stanju ostala sve do 1826., kad je kupuje austrijski feldmaršal
Laval Nugent i pokreće njenu obnovu.
Nakon potresa, tadašnja austrijska carica Marija Terezija
odredila je da se sagradi „Novi grad“ u Rijeci, izvan srednjovjekovnih zidina
na nasutom terenu otetom od mora. Plan je predviđao da se na prostoru pred
Gradskom urom do morske obale osigura novi gradski prostor nasipavanjem
zemljišta. To su bili temelji novog obličja grada, koji se počeo snažno
razvijati gradnjom luke na tom novom prostoru.
Prema pisanju Enciklopedije Fluminensia, Rijeka se pruža na tektonski nestabilnom području pa je kroz njezinu povijest
zabilježeno nekoliko snažnih zemljotresa. Primjerice, dva snažna potresa bila
su 1321. i 1323. godine, a također je 26. ožujka 1511. grad i okolicu zadesio
snažan potres. Zbog zemljotresa je početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća
čak i Rječina potekla iz novoga izvora.
U novije vrijeme u Rijeci se najjači potres osjetio 22.
travnja 2014., bio je jačine 4,7 Richtera a epicentar je bio kod Pivke u
Sloveniji. Potres jačine 4,5 bio je 2005. blizu hrvatsko-slovenske granice, a
gotovo jednako jak potres dogodio se godinu prije toga s epicentrom kod Fužina.
Podijeli na društvenim mrežama