Jedna dilema i dva problema

A sve je najviše
zakuhao Efraim Zuroff, direktor Centra Simon Whiezental koji je na radijskoj frekvenciji
radija Slobodna Europa razglasio svima u svijetu da situacija u Hrvatskoj, glede
njegove primarne političke struke, nije povoljna – te zamolio da netko iz
Europske unije objasni što se to kod nas u državi događa.

Pri tome
je otvoreno cinkao našu Predsjednicu radi onog nesretnog fotkanja u Kanadi sa hrvatskom zastavom na kojoj nisu bili
ušiveni povijesnim hrvatski grbovi nego samo 
šahovnica, da bi na kraju prosuo salve kritika na račun nedavno
postavljene spomen ploče palim braniteljima HOS-a u Jasenovcu.

Prvu
optužnicu oborio je Ured same Predsjednice, priopćenjem koje se ne može
prepričati nego ga se mora citirati, pa koga zanima neka malo progugla (ključne
riječi – Kolinda, Kanada, Zuroff, zastava, fotografija). No ova druga optužnica
je i dalje aktualna jer spomen ploča još uvijek nije maknuta – a kad će ne
znamo. Prema posljednjim vijestima nema roka u kojem se mora naći rješenje
pošto je službena ocjena hrvatskih vlasti  da je problem veoma kompleksan i ne može se
kao nekad prije riješiti srpom i čekićem, tj. mehaničkim alatima. Bilo je ideja
da se proba šrafcigerom, ali prijedlog je odbačen zbog neprovedivih uvjeta
sigurnosti na radu jer majstoru treba osiguranje jedne partizanske brigade po
svakom šarafu, a njih (partizana) se više ne može skupit u tolikom broju, pa se
naoko stječe dojam da je pesimizam Eframa Zuroffa potpuno utemeljen:

„Zapravo ne želi se ništa raditi po
tom pitanju. To je problem i to je jedna tužna priča. Sumnjam da će se bilo
kakva ozbiljna akcija poduzeti u sadašnjim okolnostima. Nezamislivo je da se
bilo gdje u Hrvatskoj postavlja takva spomen-ploča, pogotovo ne u Jasenovcu. To
je uvreda za sve koji su patili pod ustaškim režimom, koji je bio jedan od
najkrvoločnijih u istočnoj Europi tijekom Drugog svjetskog rata“

Na svu
sreću, reakcija kakva se očekuje od svake normalne države ipak nije izostala.
Nakon mjesec dana čekanja ipak se krenulo u akciju. Poslije tri sata iscrpnog
vijećanja saborski Odbor za Ustav jednoglasnom odlukom prisutnih članova uspio
je sastaviti zaključak – ključni pisani trag o konačnoj smrti fašizma i slobodi
naroda u našoj domovini:

“Postavljanje Spomen ploče
poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima HOS-a u Jasenovcu s riječima ‘Za
dom spremni’ u grbu Udruge, vrijeđa žrtve ovog ustaškog logora i sve žrtve
ustaškog režima. Odbor poziva nadležna tijela državne vlasti da poduzmu nužne
radnje kojima će zaštititi dostojanstvo žrtava i sjećanje na njih, a pogotovo
na mjestima kao što je Jasenovac. Potaknut raspravom, Odbor poziva Vladu da
utvrdi pretpostavke za institucionalno pravni okvir unutar kojeg će se riješiti
pitanje simbola svih zločinačkih totalitarnih režima i zaštite digniteta
njihovih žrtava”

Tri sata
za ovoliko malo teksta? – pitat će se naši mladi školarci ako jednoga dana budu
učili o tome, ne sluteći u svojoj dječjoj nevinosti da stvari nisu tako
jednostavne kako se to čini na prvi pogled.

Komplikacije
nastaju već u prvom satu rasprave kada članovi Odbora dolaze do zajedničke konstatacije
o dva suprotstavljena psihološka konflikta u prirodi društva:  

Postavljanje
ploče sa natpisom  “Za dom
spremni” u Jasenovcu narušava iskazivanje pijeteta žrtvama ustaškog režima, ali skidanje iste ploče narušava  pijetet pripadnicima HOS-a, što je stvorilo pravu
moralnu zavrzlamu. No to nije sve. Zamršenost ovog slučaja nije samo teorijska konstanta
nego i praktična stvarnost koju komplicira činjenica da se puna državna suverenost izražena ustavom RH temelji na odlukama
ZAVNOH-a, nasuprot proglašenju NDH. 
Ali netko je brzinski uočio da javno pravna tijela države, unatoč tome,
dozvoljavaju korištenje ustaškog pozdrava, što je vidljivo po slovu državnih
zakona i broju oslobađajućih presuda skupljenih u protekla dva i pol
desetljeća.

Suočeni s
ovim dokazima Odbor zatvara sjednicu sa otvorenom dilemom: Imamo li državu koju treba uskladiti sa Ustavom ili Ustav
koji treba uskladiti sa državom?

Pitanje izgleda
jednostavno, ali psihološka problematika
je veoma dvojbena jer u oba slučaja imamo mentalni konflikt. Jedan je pravne, a drugi političke naravi.

Konačnu
procjenu o tome treba donijeti Vlada, a krajnji sud o moralno psihološkom
stanju prirode našega društva, drugarski i gospodski, ostavljamo vama. Mi smo
samo zapisali priču.