Probuđena svijest i uspavana savjest

Demagozi praktičari
obilato koriste ovu podlu metodu, i uvijek na istu foru – koncentracijom pažnje
na vanjske podražaje – uspijevaju hipnotizirati svoju vjernu fanatičnu publiku.

Jedina vrsta
obrane od takvih psihički nametnika je razvijeni duhovni intelekt – najviši evolucijski instrument u ljudskoj
prirodi koji razumno ljudsko biće dijeli od životinjskog svijeta (sklonog
dresuri). Kao urođeni organ ljudske svijesti radi na principu antivirusnog
softvera,  pročišćavajući ljudski um od štetnih
informacija prije negoli se pretvore u loše misli i osjećaje.   

Iako je
riječ o notornoj psihološkoj činjenici, koju čak i uvaženi profesor, psiholog i
psihoanalitičar Carl Gustav Jung opisuje u svojim djelima, vrlo je zanimljivo
da u sustavu suvremenog obrazovanja ovaj prirodni kontrolni mehanizam ostaje i
dalje apsolutna pedagoška nepoznanica.

Ako pođemo
od toga da je primarna svrha školskog programa odgoj učenika (što znači razvoj karaktera) onda se takav propust
treba smatrati kardinalnom sistemskom greškom. Uostalom, prosudite sami: Može
li se ova važna školska zadaća uspješno okončati ako iz nastavnog procesa
isključimo vještinu slušanja vlastite savjesti?

Mahatma
Gandhi ovo je pitanje smatrao krunskim u procesu obrazovne reforme i jednako
ključnim za konačan uspjeh indijske revolucije nenasilja, čiju ideju crpi na
duhovnom nauku Bhagavad Gite i Novog zavjeta.

Uvođenjem
vjeronauka i etike u hrvatske škole početkom devedesetih i jačim otvaranjem
društva kršćanskoj kulturi očekivao se sličan proces duhovnog sazrijevanja i u
našem društvu, ali nešto je očito pošlo ukrivo.  A te krivine najbolje se zrcale kroz prizmu
političkih (ne)prilika koje uvijek iskrsnu pred nove parlamentarne izbore.

Studijskom
analizom slike i tona u svakoj izbornoj kampanji jasno je vidljiv konstantan negativan indikacijski trend: Taktička
strategija prikupljanja  glasova ponajviše
se svodi na izazivanje uvjetovanog refleksa u masi, umjesto na poticanje
kritičkog razmišljanja svakog pojedinca. Što znači da je buđenje nacionalne
svijesti probuđeno prije buđenja nacionalne savjesti, koja još uvijek spava
dubokim snom.  

Zato je dobitna
demagoška karta još uvijek obezglavljeno domoljublje. To je ono kada se nekoga
voli s puno ljubavi, a malo pameti. Tada nastaje alkemijski konflikt unutar
samog društvenog bića koji domoljubne strasti 
pretvara u sirovi nacionalizam. Ovu dijagnozu nosimo već stoljećima, još
od kletve kralja Zvonimira – prve domaće žrtve uzavrelog domoljublja.  

Gledajući Platonski,
bit problema leži u poretku vrijednosti. Prije negoli se počne voljeti domovina,
treba naučiti voljeti sebe – jer ima neka tajna veza…

Veliki
danski pisac bajki Hans Christian Andersen to je iskustvo opisao ovako:

Kada sam zaista počeo voljeti sebe
spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu
razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj um je dobio dragocjenog
saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA.

Je li se bajka
o sretnoj domovini Hrvatskoj izgubila upravo negdje na ovoj relaciji?