Priroda društva, Davor Suhan

Teorija treninga
nudi razne bio-mehaničke modele strukturnih izvedbi u kojima djelovanje
mehaničkih sila na površinu lopte generira različite
putanje do gola. Za učesnike drugog (odlučujućeg) kruga šeste
predsjedničke utakmice u Republici Hrvatskoj ovo znanje biti će od
presudne važnosti, jer ovoga puta pobjeđuje onaj tko uspješnije prebaci
Živi zid.

Obzirom
da savjetnički timovi  oba predsjednička kandidata nisu kapacitirani za
ovu vrstu natjecateljske pripreme (što se jasno daje naslutiti iz
dosadašnjih
sučeljavanja) dao sam sebi zadatak da jednima i drugima priskočim u
pomoć.  Moje kompetencije u tom pogledu nisu upitne. Kao diplomirani
kineziolog opće prakse ovu tematiku imam u malome prstu. Stoga, za
početak, krenimo od Teorije treninga.

Prema jednoj od mnogih stručnih definicija koje su mi dobro ostale u sjećanju, riječ je o „znanstveno-nastavnoj
disciplini koja proučava kineziološke, antropološke, metodološke i
metodičke zakonitosti planiranja, programiranja i kontrole sportskog
treninga.


Teorija se temelji na podacima o bio-mehaničkim obilježjima sportskih
aktivnosti te podacima o bazičnim i specifičnim antropološkim
obilježjima sportaša.“

No
jedno od glavnih saznanja do koje dolazi ova sportska znanost jest to
da vrhunski sportaši ekstra klase veoma često izlaze van svih teorijskih
okvira,
što nerijetko zbunjuje i samu struku.

Tipičan
primjer takve spaljene vrste tipova je Cristiano Ronaldo, poznati
ekspert u prebacivanju živog zida koji to čini na način suprotan onome
kako
piše u sportskim priručnicima. Jedan uvaženi svjetski ortoped,
analizirajući tehniku njegovih prebačaja čak mu je prognozirao da neće
još dugo igrat nogomet ako tako nastavi, no on i dalje prebacuje po
svom.

Slično
se ponašao i slavni Roberto Carlos, poznat po tome što je velikog
francuskog vratara Fabiana Barteza poslao na popravni iz fizike, kada mu
je
prebacio živi zid koji je on osobno postavio na mjesto gdje ga je bilo
nemoguće prebaciti onako kako si je to čarobni brazilac  zacrtao u
svojim nogama.

Takvi
tipovi naprosto izluđuju suparničke golmane i trenere, jer uvijek nađu
slobodan prostor koji je nepokriven znanstvenom teorijom i zakonima
struke.

Zato
predsjednički kandidati, ako žele do izborne pobjede u finalnoj
utakmici 11. siječnja 2015., moraju do toga dana razviti slične
sposobnosti. Živi zid u ovom trenutku izgleda
jako visoko. Na nezgodnom je mjestu i trebat će puno umješnosti da ga
se prebaci. No, budimo realni. Brojna publika od 293 562 potencijalna
glasaća s potpunim pravom očekuje nemoguće. Riječ je o velikoj masi
građana koja je opterećena lihvarskim kreditima,
ovrhama i blokadom poslovnog računa. Među njima su i oni nezaposleni
koji očekuju da država prestane oporezivati

goli rad
kako bi mogli pokrenuti vlastite poslove, bez straha od dužničkog ropstva.

Onaj predsjednički kandidat koji upravo iz tih pozicija

zabije gol
, može računati na sigurnu pobjedu. Jer, ostali glasovi su podijeljeni.