Travanj je Gervaisov mjesec.
Bit će to prigoda da se sjećanjima i stihovima obilježi 110. godišnjica rođenja
pjesnika koji je na mnoge načine upleten u naše svakodnevice i življenje. O
autorovu pjesništvu govorit će dr.sc Vjekoslava Jurdana, a svoja će
sjećanja na pjesnika iznijeti Marija Trinajstić i Slavko Šestak. Kao što
to jest navada ZaviČAjnih sr(ij)eda, ni publika neće samo slušati i gledati –
dobrodošli su svi koji se svojim impresijama i naklonošću temi, poeziji ili
osobi Drage Gervaisa žele pridružiti sjećanjima. Stihova će biti i uživo, a
pripomoći će i CD
Čakavski bardi – glasovi Vlaste Sušanj i Rajke Jurdana uz glazbenu podlogu
Roberta Funčića (gitara), dr. art. Mihalja Ivkovića (harmonika) i Smiljana
Kirinčića (klavir). Kroz razgovor ugodni vodit će nas i ove srijede Vlasta
Sušanj Kapićeva.
Drago
Gervais rodio se 18. travnja 1904. u Opatiji. Iako će ga povijesne i životne
okolnosti primoravati da često mijenja mjesto boravka, cijeli će život ostati
privržen rodnom kraju uz koji ga vežu djetinjstvo, majčina obitelj Tomašić,
koju često posjećuje za studentskih dana, i u najranije školovanje.
Kada 1918.
Rapalskim ugovorom Opatija pripadne Italiji, dotad čvrsto povezana obitelj
Gervais počinje se raspadati. Otac i petnaestogodišnji Drago odlaze u
izbjeglištvo u Kraljevicu, a majka i sestra ostaju u Opatiji. Gimnaziju pohađa
u Sušaku, gdje maturira 1922. Još u Opatiji Gervais sudjeluje u amaterskim
kazališnim predstavama i stječe prva dramska iskustva.
Studira pravo u Zagrebu i Ljubljani. Za vrijeme studija objavit će
prve pjesme u Našem glasu, glasilu hrvatske i slovenske mladeži, koje izlazi u
Trstu, u tršćanskoj Istarskoj reviji
i ljubljanskom Vezu. Nakon diplome 1928. zapošljava se kao odvjetnički
pripravnik u Crikvenici, gdje sreće Vladimira Nazora, uz čije se ime najčešće
veže obnova čakavske lirike u dvadesetom stoljeću. Na njegov nagovor u
Crikvenici će 1929. dati tiskati svoju prvu zbirku Čakavski stihovi koja će
postati osnovom za mnoga kasnija izdanja Gervaisove poezije.
Njegove
pjesme pisane liburnijskom čakavštinom, skladnog i melodioznog zvuka, sličice
su iz svakodnevnog života malih ljudi gradića smještenih unutar Riječkog
zaljeva – ribara, fakina iz porta, barkarijola, nonica i smiješnih starih
mladića. Sličice živahne i sjetne, pomalo groteskne, začinjene gorkim humorom.
Ljude uhvaćene u trenucima slabosti, s njihovim manama, pjesnik donosi s puno
razumijevanja i simpatije.
Nakon kraćeg službovanja na sudu u Bakru, 1931. Gervais odlazi u
Bjelovar i počinje se baviti odvjetništvom, U to vrijeme objavljuje u brojnim
glasilima, a želi se posvetiti novelistici. Nastoji izdati svoj roman Mladić, alimu uspijeva objaviti samo
jedan ulomak uKnjiževnoj reviji1936.
U Bjelovaru se ponovo počinje približavati amaterskom kazalištu, a zbog svoga
ljevičarskog opredjeljenja završava i u zatvoru.
Početkom 1941. Gervais će preseliti u Beograd. Nastavlja surađivati s
glasilima, a neposredno poslije rata osobito je angažiran oko situacije u
Istri. U Beogradu će ostati do 1947. kada se definitivno vraća u Opatiju.
Godine 1949. postaje direktorom drame Narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci, a
započinje i njegova intenzivna dramatičarska djelatnost. Napisao je devet
kazališnih komada. Najpoznatija je njegova komedija Duhi, smještena u dobro mu znani ambijent primorskoga gradića, a
osobito Karolina Riječka, u kojoj
opisuje događaje iz riječke povijesti. U naponu snage njegov život
tragično je prekinut početkom srpnja 1957.
Pokopan je sa svim počastima na
groblju u rodnoj Opatiji.
Podijeli na društvenim mrežama