Priroda društva, Davor Suhan

To
je ujedno i odgovor na smjer novih reformi u školstvu kojima bi se zadovoljili
svačiji interesi. Budućnost modern og društva, koje uvažava građanski, kulturni
i duhovni identitet svih svojih građana, počiva na odgojno-obrazovnom
pluralizmu, što bi omogućilo svim društvenim skupinama da se obrazuju sukladno
vlastitom svjetonazoru.

U
tom smislu Crkva ne bi trebala gubiti vrijeme na vječitu borbu oko prisilnog zadržavanja
vjeronauka u redovnim državnim školama – kojemu u jednoj sekularnoj državi
nikako nije niti mjesto – već  bi se trebala
isključivo posvetiti otvaranju vlastitih škola po uzoru na već postojeće, i sve
svoje odgojno-obrazovne kapacitete proširiti na srednje i visoko školstvo, koje
bi kvalitetom nastavnog rada zaslužile poštovanje i pobudile interes svih
građana, ne samo katolika.

Tipičan
primjer takvih obrazovnih ustanova su Sathya Sai škole u Indiji. Iako je riječ
o školskom obrazovnom sustavu koji je utemeljen na vedanti – sukladno domaćoj
indijskoj tradiciji  – u redovima za upis
stoje djeca  kršćana, budista, muslimana…Razlog
ovako visoke tolerancije njihovih roditelja na vedsku duhovnu “indoktrinaciju”
sasvim je logičan i jednostavan za shvatit.

U
Sathya Sai školama kurikulum odgoja (religijskog i građanskog) ima četiri
osnovna modula. To su: SATHYA (istina), DHARMA (ispravno djelovanje), SHANTI
(mir), PREMA (ljubav)  te dopunski peti:
AHIMSA (nenasilje), u kojemu su integrirane vrijednosti prva četiri. To je
osnova svih  nastavnih programa, a da ne
bi bilo nikakve zabune definiran je i krajnji cilj obrazovanja – KARAKTER.

Dakle,
program je u potpunosti usklađen sa razumom i srcem, i tu se gube sve razlike u
vjeri, jer u svakoj ovoj vrijednosti svi učenici i studenti prepoznaju vlastitu
duhovnu tradiciju.

Po
istom principu mogu se ustrojiti i hrvatske škole – građanske i vjerske….Bio bi
to veliki korak u 21. vijek,  pozdravljen
pljeskom na Nebu i zemlji, i vjerujem da bismo svi bili ponosni… Zamislite samo
predsjednika Ivu Josipovića koji bi jednoga dana po uzoru na svog kolegu
Indijskog predsjednika, prilikom svečane  promocije studenata nekog budućeg Katoličkog
sveučilišta imao čast održati ovakav govor:   

 … “Posebno mi je
zadovoljstvo biti ovdje među vama. Ovom prilikom uputio bih čestitke svima koji
ste prošli akademske ispite i primili danas diplome. Želio bih vam reći:
Primili ste upute za vaša područna znanja 
u umjetnosti i znanosti. Primili ste sveobuhvatne upute kroz sistem koji
vaš cijenjeni Univerzitet prvenstveno naziva integralno obrazovanje. Ali
nadasve ste primili ovdje osjećaj za ljudske vrijednosti – vrijednosti
uobičajene za sve religije svijeta, odista uobičajene za čovječanstvo.

….Nije iznenađenje da je vaš univerzitetski kompleks stekao jedinstvenu
vedrinu. Posjetio sam mnoge univerzitetske komplekse u Hrvatskoj i van nje. Ali
moram reći da nigdje nisam osjetio uzvišenost ove atmosfere…Ovdje nadasve
postoji nešto posebno, nedodirljivo u atmosferi ovog mjesta. Postoji
prefinjenost i ublažavajuća sila u vašem kompleksu. Sveučilište odiše duhom
unutarnjeg mira koji je posve jedinstven. Takva unutrašnja ravnoteža se ne
postiže administrativnim odlukama ili hijerarhijskom moći. Svaki nastavnik i
student, činovnik i radnik ovdje izgleda da intuitivno znaju da je ovaj
Institut višeg obrazovanja
također nadležno mjesto
višeg
ponašanja
i sjedište višeg razumijevanja.

Cjelovito razumijevanje, obrazovanje i ponašanje vode do punog razvitka
ljudske ličnosti. To vodi onome što vaš uvaženi rektor naziva čovječanstvo.
Ovaj neodredivi, ali vitalni, sistem vrijednosti oblikuje niti pergamenta
(diploma) kojeg primate danas. On oblikuje pigment tinte kojom su vaše diplome
odštampane.

sarva dharmaPergamenti označavaju tekovinu obrazovanja i završavaju period
priprema. Ali oni nam također kažu da ovog dana stajete na prag i na vrata koja
vode i van, i unutra…van svijeta priprema i u svijet djelatnosti. Ova promocija
je zato završni inicijalni obred, oproštaj kao i krštenje. Običaj je da gosti,
govornici na svečanosti promocije,  daju
diplomcima najbolje savjete, koji se mogu dati, zasnovane na životnom
iskustvu. Smatram da je najbolji savjet dostupan u obliku pet velikih ideala
koje je vaš uvaženi rektor opisao kao istina,
ispravno djelovanje, mir, ljubav i
nenasilje.
Oni su temelj ovog sveučilišta i tajna njegovog uspjeha. Kad bi
oni postali temelj našeg društva, kakvo bi se čudo moglo postići.…Želio bih vam
uputiti nekoliko misli o ovih pet ideala.

Istina ima više pojmovnih značenja. Mahatma
Gandhi, kao što znate, rekao je da je Istina Bog. Morate se ponekad upitati što
je podrazumijevao pod Istinom. Podrazumijevao je pod tim da nam istinu daje naš
unutarnji glas, glas ljudske savjesti. Svi se rađamo sa osjećajem za dobro i
loše, učinjeno i neučinjeno. Religije se grade na ovom urođenom osjećaju.
Namjerno ili ne, mnogi tumači iskrivljuju unutarnji glas ljudske savjesti.
Gandhi je želio da se neposredno prilagodimo ovom glasu istine. Želio bih da
upamtite Šekspirove stihove:

 

‘Ovo iznad svega: Sebe radi budi pošten,

To moraš slijediti kao noć što slijedi dan,

Onda ne možeš biti nepošten prema bilo kom’

 

‘Biti pošten sebe radi’ bi
značilo, biti pošten prema ljudima u sebi kao prema hindusima, muslimanima,
Telužanima ili Tamilcima itd. Jer predugo smo bili standardni nosioci ove ili
one vjere. Razumijmo istinu običnih korijena čovječanstva. Istina valjda zato
podrazumijeva da se u tvojim mislima i izgovorenim  riječima istina kao tvoja ljudska duša obraća
tebi.

Ispravno djelovanje je praktično riječ koja se ne može opisati.
Pravičnost, možda, je najbliži opis…To nije puka dobrota. To je jedan razumljivi
koncept svih ideja. Ispravnost je u biti društvena etika. Ono nas podsjeća da
je čovjek član društvene grupe i nužno mora međusobno djelovati sa drugima u
grupi. I dok tako radi, njegove djelatnosti moraju odavati ljudske vrijednosti.
Ispravno djelovanje zato podrazumijeva da bi vaše ponašanje trebalo biti takvo
da koristi ljudskoj porodici sa nesebičnom dobrotom u srcu. Kad Majka Tereza njeguje
gubavce, kad Otac Ante
pruža pomoć sirotinji i kad bezbrojne osobe, znane i neznane, čine nesebično
djelo, ili se susprežu od sebičnog pojedinca, oni vrše čin ispravnog postupanja.
Ono se treba izvršavati ne kao čin dobročinstva, već kao stvar dužnosti.

Mir je mnogo, mnogo više nego odsutnost sukoba. Ono nagovještava unutarnji
mir koji prevladava u dubinama oceana. Ako svako od nas ima unutrašnju
stabilnost, moći ćemo izvršavati mnogo efikasnije dodijeljene nam zadatke.

Ljubav, slično, nije samo obična ljubav, već briga
i samilost s ljubavlju. Krist, Budha i Gandhi personificiraju takvu samilost.
Moraš se upitati, što god radio, kao činovnik, nuklearni fizičar, biznismen ili
inženjer, briga s ljubavlju za bližnje, da li nalazi mjesta u redu stvari ili
ne. Ako nalazi, onda vodimo brigu o ljudskim impulsima u nama i prilagođavamo
ispravnom postupanju.

Nenasilje je mnogo više od samog značenja ove riječi.
To je i aktivno uključivanje u bol drugih. Nenasilje u svom pozitivnom aspektu
ispravnog djelovanja može i mora naći mjesta u vašim mislima za društvo. Svijet
se danas suočava sa nasiljem u mnogim oblicima od kojih je jedno trka u
naoružavanju. Možda za sve nas nije moguće da sprečavamo međunarodno nasilje.
Na nama je da osiguramo da ne povređujemo interese drugih. Drugim riječima, da
igramo pošteno.

Ako ovih pet principa imamo na umu, Božanska iskra u svakom i svima će
prosvijetliti naše živote. Bit će nam 
omogućeno da dostignemo kvalitetu, izvrsnost, ali iznad svega najviši
standard ljudskog ponašanja.

Ljudska ljubaznost, trpeljivost i razumijevanje su nježne biljke koje
se mogu zaljevati jedino vodom istinske duhovnosti. Ono što nam treba nisu
religiozne i metafizičke tajne, već osnovna duhovnost. …Bilo
koje društvo gdje je suština religije van razumijevanja ogromne mase ljudi, u
opasnosti je od duhovnog propadanja. Običan čovjek nema ni vremena ni energije
da slijedi komplicirane teološke tekstove i komentare….Isus je spoznao ovu činjenicu
i zato je ljudima dao poruku samilosti.

Buda, Muhamed, Mahavira, Kabir i drugi Učitelji, slično, tumačili su
Svetu Doktrinu na način koji običan narod isto kao i elita može razumjeti. Sve
ove velike ličnosti su vidjele da je duhovnost vjera koja može spojiti sve
ljude naše planete u kreativno partnerstvo….Adi Shankara kaže: ‘Među putovima i
uvjetima potrebnim za oslobođenje jedino je put ljubavi vrhunska staza”.

Od suštinske je važnosti da, ako nas sujevjerje, predrasuda i
mračnjaštvo ne mogu baciti ponovo u ponor, oživimo duh istinske nesebične
ljubavi u našoj zemlji.

Ovdje u predvorju vašeg Instituta stoji simbol božanskog cvjeta, kao simbol
jedinstva svih religija. Vaš rektor je rekao: ‘Neka postoje različite vjere,
pustimo ih da cvjetaju, neka se pjeva u slavu Boga na svim jezicima, različitim
melodijama. Poštujte razlike u vjerama i spoznajte ih kao važeće sve dok one ne
gase plamen jedinstva.’ Svaki diplomirani student ovog Sveučilišta treba biti
pronositelj ovih poruka držeći visoko uzdignuti plamen jedinstva. On ili ona
treba da stoje za istinsku odanost vjeri podupirući sve vjere.

Prenesite u svoje zanimanje vedrinu, uzvišenost i humanost ovih vrijednosti.“

 

Eto tako… Stavit ćemo još mjesto
i datum – održano u Rijeci 25. 12. 2025. Rijeka je normalan rokerski grad, a mislim
da je to i neki razuman rok da svi skupa dođemo pameti… I ja ne vidim zašto bi
to bio problem. Ako ovim putem mogu jedna Danska, Irska, Velika Britanija,
Kanada, Australija, Novi Zeland… ako može Zambija, Brazil, Argentina, Japan… ako
može još desetak  država u svijetu, zašto
ne bi mogla i Hrvatska?

 

U tom slučaju nema prijepora o vjeronauku, jer kad su ljudske
vrijednosti u svim školskim predmetima onda cijela škola postaje vjeronauk, i
nikome ne smeta čije je vjere.