Ignacija C30 – da li je piti ili proliti?

Papa
je papa, njemu je to u opisu posla, ali jednom uvaženom profesoru to nikako ne
priliči… No on je i dalje uporan u namjeri da spali svaku vješticu koja se usudi
propisati homeopatski lijek. Zadnji takav pokušaj zabilježen je prije neki dan
na fejsbuku, kada je putem ove društvene mreže uputio javni poziv svim studentima
dobre volje da posjete njegovo predavanje na kojemu je glavni cilj prosvijetliti
zalutale ovce kojima prijeti opasnost da se izgube u mraku raznih (pseudo)znanstvenih
iluzija.  

Obzirom
da je riječ o javnom profilu, citiram:

“Moje predavanje idući tjedan u ZG: Sažetak:
Studenti fizike, ali i drugih prirodnih znanosti, se tokom svog školovanja ne
susreću u sklopu formalne nastave s nekim od ključnih pitanja koje definiraju
njihovu profesiju u širem društvenom kontekstu Uloga znanstvenika u društvu
doživljava velike promjene, društveni procesi koji diktiraju financiranje
mijenjaju se, kao i očekivanja od strane javnosti, političara i gospodarstva. U
ovom izlaganju proći ćemo kroz kolaž provokativnih pitanja kojih bi studenti
prirodoslovlja morali biti svjesni. Razgovarati ćemo o pseudoznanosti, o tome
kako hrvatski mediji prenose vijesti o fizici i je li to uopće važno, o
popularizaciji i promociji znanosti, o komunikaciji znanosti kao vještini, o
načinima kako djeca donose odluke o budućoj profesiji i treba li nam više
fizičara, o miskoncepcijama i kako ih se riješiti. Izlaganje nema za cilj dati
konačne odgovore, nego potaknuti publiku na promišljanje koji bi set znanja i
vještina bio potreban znanstveniku u današnje doba.”

Nisam
bio u mogućnosti posjeti spomenuto predavanje, ali kao često prisutan gost u
publici koja putem javih medija pozorno prati njegove govore, poziv na
razmišljanje o svemu tome rado sam prihvatio i to svoje  razmišljanje ostavio u komentaru ispod
navedenog statusa:

“Profesore Vinković,
problem i jest u tome što Vi nikada ne ulazite preduboko u temu, barem kada
nastupate u javnosti. Bitka sa “pseudoznanosti” ne može se dobiti na
način ako se ono obuhvati površno. Znanost nije vjerska debata, nego
interpretacija znanstvenog eksperimenta kojim se nešto potvrđuje ili opovrgava,
i  tako se treba postaviti.  Konkretno, ako postoje znanstveni radovi koji
afirmiraju homeopatiju (a oni postoje) onda je jedini način da se toj
pseudoznanosti (kako je Vi nazivate) suprotstavi na način da nas upoznate sa
znanstvenim istraživanjima koji ih demantiraju te na znanstvenim činjenicama
elaborirate Vaš stav. Ja, kao potpuni laik, od Vas očekujem objašnjene, a ne
zgražanje ili ismijavanje.  Jako bih
volio kada biste, recimo, upriličili sučeljavanje Vas i prof. Davora Pavune… to
bi bila prava fajterska borba u kojoj bi studenti fizike, vjerujem, uživali i
sigurno puno naučili.
Shvatite me
dobronamjerno.”

Na
kraj komentara stavio sam smajlić, u namjeri da smanjim eventualne  tenzije u replici, kako bi rasprava tekla u smirenom
tonu.

Tako
i bi… Ako isključimo jedan sasvim nepotreban klizeći start na Davoru Pavuni, sve
drugo je bilo sasvim korektno:

“Predavanje koje sam
reklamirao u ovom postu nije ni moglo ući dublje u tematiku. Dublji ulazak
znači čitav kolegij. A o tome kako će upoznavanje sa znanstvenim činjenicama
nekog razuvjeriti – dovoljno je pogledati bilo koju raspravu na Internetu gdje
se javlja ekipa koja vjeruje u budalaštine. Ne samo da pod pritiskom činjenica
ne odustaju, nego postaju još fanatičniji (taj fenomen je i istraživan u
znanstvenoj literaturi). Recimo, kada je homeopatija u pitanju, dovoljno bi
onda bilo dati link na bilo koju studiju od Cochrane kolaboracije (www.cochrane.org) na temu homeopatije. I
kraj priče. I? Je l’ sada neki pobornik homeopatije promijenio mišljenje? Stvar
je daleko kompliciranija od toga kako ste si to zamislili.
Što se
“sučeljavanja” s Pavunom tiče – ne pada mi na pamet spustiti se tako
nisko. Što bi mi to “raspravljali”? Njegove gluparije koje lansira
nevjerojatnom brzinom? I onda bi ja na to trebao reći što? Kako uopće možemo
debatirati kada se ne možemo složiti ni oko nekih temeljnih pravila razgovora.”
– odgovorio je Vinković. 

Zanimljiva
tema za jednu novu tjednu kolumnu, rekoh… daleko pametnija od raznih društvenih
skandala, pa mi se učinilo dobrom idejom iskoristiti je za ovaj petak, na sam
blagdan Svih svetih, kada se uz mnoge pokojne prisjećamo i onih koji su otišli
na drugi svijet kao žrtve krivih lijekova (doduše medicinskih, ali nema veze).

Da, profesore, slažem se, stvari su doista puno kompliciranije…poznato mi je to iz vlastitog iskustva…Ja već godinama koristim homeopatiju koja mi uspješno pomaže pri liječenju izvjesnih koštanih malformacija…i to sasvim sigurno komplicira život svima koji se na znanstveni način trude osporiti ovu vrstu terapije.

No
sada, nakon vaše uporne i dugotrajne anti-homeopatske kampanje, i sam se
nalazim u velikoj dilemi: Da li biti pametan i prestati sa uzimanjem djelotvornog lijeka, ili nastaviti s
tom budalaštinom
i redovito uzimati propisanu dozu? Što biste Vi napravili da ste na mom mjestu?

Toliko
o tome.

A
glede ovog akademskog faula na profesoru
Davoru Pavuni… ne znam što bih rekao. Ne vidim što je tu nisko, dapače, za pustiti se u raspravu s Vašim cijenjenim kolegom
treba se popeti dosta visoko.
Driblinzi mu jesu nevjerojatno brzi, ali sve je u granicama dopuštene igre. Uostalom,
na
toj razini znanja i ne može se igrati sporo, niti sve može uvijek  izgledati razumno i normalno.

Sjetimo
se samo niza teorijskih “gluparija”
koje je svojevremeno lansirao Nikola Tesla. Sa stanovišta mnogih studija spomenute
Cochrane kolaboracije, to su sigurno i
danas teške bedastoće.

Vjerujem
da i Vi profesore o tim i takvim djetinjarijama
nemate puno drugačiji stav, što je, po meni, potpuno razumno i legitimno… Ali,
život je nešto sasvim drugo. Često puta ne može ga se opisati znanošću, niti se
sloboda ljudske misli može staviti pod njezinu kontrolu.

Naravno
i ovoga puta shvatite me dobronamjerno. Ova javna replika nije bila iz nekih
loših pobuda, motivi su potpuno drugačije prirode. Vi i ovi vaši kolaboracionisti totalno ste me zbunili,
pa bih Vas molio da u tom slučaju preuzmete i punu odgovornost za nastavak moje
terapije. Mene u biti sama teorija toliko i ne zanima, daleko su mi važnija rješenja
na sasvim praktična pitanja…Jer, lijek je lijek. I, što bi rekla moja draga,
dobra doktorica Ruža – nije važno kako se zove, važno je da pomaže.

Dakle,
što da radim sad sa svojim dragocjenim lijekom? Ignacija C30…čista vodica, nema
kemije, ali veoma dobro podmazuje moje zahrđale zglobove. Imate li neku zamjenu?
Želio bih rado čuti Vaš konkretan savjet. Samo, molim Vas, budimo ozbiljni. Stvar je daleko kompliciranija od toga kako
ste si Vi to zamislili.