Y: Kada si se počeo baviti karateom?
Boran: Karateom sam se počeo
baviti kad sam krenuo u peti razred. Iako sam se do tad bavio košarkom i
nogometom, odlučio sam se za karate pošto mi je tata trener i to je „njegov
sport“. Nakon dvije godine
karatea, počeo sam se baviti i dizanjem utega, gdje su mi najveći
uspjesi 110 kg u izbačaju i 87,5 kg u trzaju u kategoriji do 56 kg.
Y: Kakav je osjećaj kad ti je otac ujedno i
trener?
Boran: Kad sam počinjao s karateom,
jako puno “mudraca” mi je reklo da otac nije dobar za trenera i puno
njih me vrbovalo da prijeđem u druge klubove. Međutim, glava je pobijedila bez
puno razmišljanja i ostao sam s ocem.
Y: Kako si se plasirao ne europsko prvenstvo?
Boran: Put do europskog prvenstva
mi je osiguran pobjedom na državnom prvenstvu 13. siječnja, no znalo se i prije
toga da sam vladar kategorije.
Y: Na
kojim si još većim natjecanjima nastupao?
Boran: Do sada sam nastupio na europskom i svjetskom prvenstvu za kadete,
no ovo mi je bilo prvo juniorsko natjecanje (kategorija do 55kg, op.a.) gdje
sam odmah osvojio medalju o kojoj sam sanjao.
Y: Je li karate dovoljno cijenjen sport?
Boran: Karate kao sport je zanemaren
jer se svrstavamo u nižerazredne sportove, a treba živjet 365 dana u godini uz
karate za ovakve rezultate! To se malo cijeni jer nismo olimpijski sport, što
je velika greška!
Y: Kako balansiraš školu i treninge?
Boran: Tko god me malo bolje poznaje
zna da sam školu podredio sportu, ali tim više profesori imaju razumijevanja. Karate
treniram dva puta dnevno i po potrebi
dizanje utega jednom dnevno.
Y: Dobivaš li dovoljan poticaj od Grada,
Primorsko-goranske županije?
Boran: Poticaje dobivamo od Riječkog sportskog
saveza, oni dolaze redovito ali nam ne dolaze u svotama koje dobivaju neki
drugi karate klubovi u Rijeci koji dobivaju veće poticaje od nas za puno
slabije rezultate. Mi nismo nosioci kvalitete samo zbog čudnih političkih
odluka, naš klub već pet godina stvara rezultate koje nema nitko u Hrvatskoj,
pa ni šire. Nosioc kvalitete je klub koji ima najbolje rezultate, a titula se
dobiva od strane Riječkog sportskog saveza. Kad bi zbrojili za koliko smo
oštećeni kroz niz od pet godina, dolazite do zaključka da smo oštećeni za
veliku svotu novca. Što se tiče drugih stvari, RSS nam je izašao u susret koliko
je mogao i zato im zahvaljujemo, ali moraju ispraviti veliku grešku.
Y:
Kako je boriti se u finalu protiv domaćina?
Boran: Prije mog finala turska
reprezentacija je izgubila samo jedno finale i to u katama, nitko u borbama. Svi
su zakinuti, čak je i naš borac Jakov Bunjevac bio teško oštećen kad su
nepostojeća tri poena dosuđena turskom predstavniku. Prije finala ljudi su mi
prilazili govoreći da sam odradio svoje i da dam sve od sebe, pa kako završi (u
smislu „gotovo je“), no to je u meni probudilo još veći inat. Puno zahvala
želim uputiti treneru Fedoru Nalisu koji
je sjedio iza mene, zbilja mi je pomogao oko razbijanja treme.
Y: Što je iduće?
Boran: Za mene je ova titula samo
jedna od stepenica prema nekim većim ciljevima, primjerice svjetskom prvenstvu
u Gudalajari u studenome, što je samo priprema za seniorski uzrast. Imam velike
ambicije i očekivanja, iza mene stoji veliki tim ljudi, trener iz Italije i moj
otac kao glavni trener koji svakim danom za mene i ostale unapređuju karate na
viši nivo. Iduće natjecanje za koje se spremamo je
Balkansko prvenstvo u Kragujevcu koje će se održati 29 – 31. ožujka.
Podijeli na društvenim mrežama