Mama, šalji pare!

Dok riječki studenti dobivaju manje
od 300 kn na iksici, mi dobivamo otprilike 750 kn. Oni često idu doma jesti, a
mi jedemo u menzama. Kod nas se održavaju fešte do sitnih jutarnjih sati, kod
njih se to ipak ne može – mama i tata spavaju. Međutim, njima ne treba nekoliko
tisuća kuna mjesečno, kao i nama. Progovorit ću o troškovima života u Rijeci za
studente koji nisu Riječani.

Krenimo od „putnika“. Studenti s
Kvarnera, točnije iz poteza Rijeka-Lovran, s otoka Krka, iz Crikvenice i
okolice često odlučuju putovati svakodnevno do Rijeke, nego iznajmljivati stan.
Dizanje u 5 ujutro, gužve u javnim prijevozima, čekanje na kolodvoru samo su
detalji njihove svakodnevnice. Što kad se zatvori most zbog bure, gdje će se
prespavati? Kad je između predavanja pauza od 4 sata, a ne isplati se putovati
skroz do doma i natrag na faks. Gdje utopiti za 4 sata? Tu su i troškovi na „pokaze“
od 4. zone, međugradske buseve, održavanje osobnog automobila, ukoliko imate
sreće da njime putujete. Ja spadam pod furešte koji iznajmljuju stan. Moj dom
je Istra, točnije Rovinj. Imam otprilike 90 km do doma, što i nije toliko puno,
no ne bi mi se isplatilo svakodnevno ustajati i putovati do Rijeke (ni mama ne
bi dala auto). Stoga je moja opcija ona češća od putovanja – iznajmljivanje
stana. U tri godine fakulteta promijenila sam tri stana. Cijena je uvijek
otprilike ista, oko 1000 kn + režije. Imam svoju sobu, grijanje na plin i još
dvije cimerice s kojima dijelim troškove režija. Uz režije, tu je hrana. Volim
kuhati, ali ne mogu si priuštiti škampe i ine delikatese, moram se zadržati na
tjesteninama i ostalim studentskim jelima. Kompletan ručak u menzi košta me
4,40 kn, ali to nije to.

Moja hrana je ukusnija i sadrži moj potpis. Ipak, kad
radim veću kupovinu, odlazim u Lidl, kupujem robne marke za koje nisam čula i
ganjam popuste. Pušim, stoga mi novac i na to odlazi, ali ne toliko puno koliko
se misli, dvije kutije zlatnog kratkog Yorka (16 kn) dovoljne su mi za tjedan
dana, iako se opet planiram prebaciti na motanje duhana. Na kave ne odlazim
često, par puta tjedno. Volim otići u kino, ali dala sam si izraditi studentsku
karticu zbog koje dobivam i tu popust. Zlatni bili naši studentski popusti! Kad
sve to zbrojimo i oduzmemo, za jednu godinu studiranja moji roditelji potroše
4,500 – 5,500 €. Uzmemo li u obzir knjige (samo na rječnike mi je otišlo oko
1000 kn), novac za put doma, povremenu ulaznicu za koncert, izložbu, kino,
troškovi su – opravdani. Nije to mali novac, to je mjesečno jedna plaća koja
odlazi na mene, no ovo su mi zadnje godine da sam na nečijem financijskom
teretu. Ponekad se pitam čega se moji roditelji odriču da bi meni priuštili
obrazovanje. Kako li neki uspijevaju balansirati faks i posao?  Zato je moj cilj, kao i cilj velikog broja
studenata završiti studiranje u roku jer najgore je kad moraš ostati u Rijeci
radi dva-tri predmeta. Novac se magično pojavljuje na računu svakog mjeseca,
ali istom magijom i odlazi. Puf!