Pokazna vježba pravne države

A
kako to izgleda u praksi otkrila je ovih dana nastavno-pokazna vježba sudsko-redarstvene
akcije u predmetu rješenja jednog tipično hrvatskog sudskog spora koji traje 20
godina. Vježbu su izveli pripadnici združenog sastava četiri resorna ministarstva
Vade RH, predstavnici hrvatske sudbene vlasti i grupa oštećenih građana – a
boduje se za stvarno.

Opis sudskog predmeta
i tijek akcije

Godine
1992., u zamahu Domovinskog rata, nepoznati hrvatski branitelj juriša na Split
i oslobađa 56 kvadrata stambenog prostora jednog nebodera na Spinutu u kojem
živi obitelji poznate pjevačice grupe Magazin  Ljiljane Nikolovske, legitimni stanari i zakoniti
korisnici stanarskog prava sa sumnjivim prezimenom. Ali već 2010. – dakle u
roku od samo osamnaest godina – Općinski sud u Splitu donosi rješenje kojim se
osporava legitimitet ove oslobodilačke akcije te obitelji Nikolovski potvrđuje
pravo na dotični stan. Stvari međutim ne teku po planu. Unatoč pravomoćnoj sudskoj
odluci i urednom vlasničkom listu, Nikolovski i dalje ne mogu ući u vlastiti
dom jer privremeni korisnik – sada već drugi po redu sa liste Gojkovog  ministarstva obrane – odbija iseliti sve dok
mu se ne osigura novi smještaj.  Prolaze
još dvije godine. A tada slijedi spomenuta pokazna vježba koja teče ovako:

Boro
Nikolovski shvaća da je u Lijepoj našoj, zemlji Boga i Hrvata, vrag odnio šalu,
stoga uzima pravicu u vlastite ruke te u odsustvu nepozvanog podstanara, zajedno
sa sinom Zoranom (dana 20. srpnja 2012.) obija bravu vlastitog stana i ulazi
unutra. Kad to ovaj čuje, hitno se vraća i uz podršku nekoliko bivših suboraca uspostavlja
24-satnu stražu ispred ulaznih vrata. Situacija je napeta i prijeti ozbiljnim incidentom,
ali tada na mjesto događaja stiže policija i postavlja tampon zonu na kućnom pragu
kako ne bi došlo do otvorenog fizičkog sukoba između službenog vlasnika i službenog
korisnika stana. Nervoza i neizvjesnost osjećaju se u zraku (tu su još novinari
i aktivisti nevladinih udruga za ljudska prava). Ali onda iznenada slijedi
pozitivan šok: ministar branitelja Predrag Matić osobno dolazi sa ponudom o
pomirbi. U ime trajnog mira i slobode, nezvanom podstanaru nudi garsonijeru i
povoljan stambeni kredit (kao kompenzaciju za izgubljene kvadrate), samo da se
iseli. Čovjek je zadovoljan uvjetima ponude, slijedi stisak ruke i povijesna
fotografija.

Ovo
je još uvijek trenutak kada je na djelu zaostali pravni sustav kaubojske
Hrvatske, uspostavljen netom poslije slamanja “komunističke tiranije”.  Pokazna vježba međutim još i dalje traje. Samo
dan poslije “sklapanja” ugovora na ministrovu riječ, autoritativno stupa na
scenu reformirani odjel splitskog Općinskog suda i nalaže ono što je trebalo
naložiti prije dvadeset godina – hitno iseljenje svih osoba koje nelegalno
koriste stan obitelji Nikolovski, bez obzira na njihovo legitimno pravo da u
njemu neovlašteno borave (nije kontradikcija nego izvorno hrvatska pravna tranzicijska
zavrzlama). Presuda još nije pravomoćna, ali je  bezuvjetna. Garsonijera i kredit se ne
spominju. KRAJ VEŽBE.

Kratka analiza, opća
ocjena i zaključak

Na
prvi pogled upada mi u oči neusklađenost postupka Ministarstva branitelja i
Općinskog suda u Splitu, što je veoma simptomatično u pogledu suradnje izvršne
i sudbene vlasti. Vjerujem da se i sam ministar lupio šakom po čelu kad je poslije
čuo odluku suda ( da mu je netko javio na vrijeme sigurno bi uštedjeti barem na
jednoj garsonijeri a ne se zalijetao sa obećanjem za koje je pitanje da li ga uopće
može ispuniti ). No, sve u svemu, sagledavajući one  bitne formalno-pravne i obrazovne aspekte, možemo
zaključiti da je ova nastavno-pokazna vježba u konačnici veoma uspjela, jer osim
što je jedna davna nepravda konačno ispravljena, i osim što su studenti i đaci
naučili jednu poučnu lekciju iz domaće povijesti i sadašnjosti, ponovo je
aktualizirano pitanje nekoliko tisuća identičnih sudskih predmeta koji još
uvijek stoje na čekanju (ili su namjerno gurnuti pod tepih). To je istina na koju smo svi polako zaboravili…istina
o kojoj šute i saborski zastupnici i biskupi, što ostavlja sasvim neugodan
dojam da Hrvatska praktički nikada nije ozbiljno zatvorila to famozno Poglavlje
23., nego samo otvorila i ZAKLOPILA.