Prije svega
treba razumjeti da je potreba za odgojem i obrazovanjem primarno nagonska, a ne
razumska kategorija. U prilog tome
govori činjenica da i druge vrste u prirodi imaju vlastiti obrazovni sustav, a
ne samo čovjek. Razlika je samo u školskom
programu. Životinje i ptice uče svoje potomstvo kako PREŽIVJETI u prirodi, a ljudi se uče kako
UŽIVATI u prirodi.
I dok
životinje i ptice svojim mladim “učenicima” daju znanje o tome kako se sam prehraniti
i kako sam sebi izgraditi nastambu, čovjek cijeloga života uči da se o tim osnovnim egzistencijalnim
potrebama brine država.
Ako do sada
još niste shvatili zašto je moderno ljudsko društvo konstantno u krizi, vjerujem
da vam je sada jasno.
Sve je bilo
dobro dok se neki Slonić Tonić nije razvio u inteligentno ljudsko biće prepuno
ludih želja i počeo gomilati beskorisna
znanja, postepeno zanemarujući prirodne zakonitosti vlastitog opstanka. Od
tada, naravno, ni priroda više nije ono što je nekad bila – rajski vrt u kojem
se ne živi od proizvodnje, već od ubiranja plodova.
Ima li
stoga nade da vlastite obrazovne programe uskladimo sa programima dlakavih i
pernatih stvorenja, ili pristajemo i dalje vjerovati da je Slonić Tonić kruna
ljudske obrazovne evolucije?
Podijeli na društvenim mrežama