Neki su to već učinili i umjesto aktivnog života, prožetog
vječitom borbom za golu egzistenciju, odlučili su živjeti malo “pasivnije”. Za
početak, izgradiše sebi pasivnu kuću.
Što je pasivna kuća?
U jednoj ekološki osviještenoj državi to je ponajprije kuća sa najvećim
poreznim olakšicama i nizom državnih poticaja. U Hrvatskoj, sasvim suprotno; i
bez neke velike nade da bi ova vrsta stambene gradnje postala dio jedne sustavne
eko-energetske državne politike (nadamo se da će aktualna vlast popraviti ovu
sliku).
Ako bi željeli u nekoliko riječi opisati najveću razliku
između klasične i pasivne kuće onda je to svakako ta da je pasivna kuća u
potpunosti izdvojena iz energetskog državnog sustava i sve svoje energetske
potrebe zadovoljava iz obnovljivih izvora. Vlasnicima takvih kuća u pravilu se
živo fućka hoće li cijena energenata ići dolje ili gore, budući da su njihovi
strujovodi, klimavodi i vrelovodi izvan domašaja državnih inkasatora. Sunce, Zemlja
i Vjetar jedini su partneri sa kojima sklapaju vlastite energetske aranžmane, a
oni im za uzvrat nikada ne ispostavljaju račun.
Eko-skeptici na to će reći: “Da, sve je to divno i krasno,
samo, koliko to sve košta? Gradnja pasivne kuće sigurno nije besplatna.”
Tu dilemu riješiti ćemo odmah. Prema svim pokazateljima
pasivna kuća skuplja je od klasične za oko 15 do 20 posto, a troškovi grijanja
i hlađenja manji za čitavih 100 posto. U tom omjeru treba tražiti računicu
isplativosti. Više o načinu i principima ove vrste gradnje možete pogledati OVDJE.
Ako ste i poslije svih kalkulacija zaključili da vam se
gradnja pasivne kuće još uvijek ne isplati, ne treba biti previše zabrinut.
Rješenje broj dva za sve potencijalne investitore je u niskoenergetskoj kući (u
hrvatskoj energetskoj strategiji također poprilično zapostavljen pojam) koja za
grijanje prostora troši do 40 kWh/m2. U tom slučaju najisplativija solucija su montažne kuće od drvenih panela,
koje će tu vrijednost spustiti i puno niže. Ovisno o debljini vanjskih zidova, prosječna
cijena takve kuće na hrvatskom tržištu kreće se u razmaku od 550 do 700
eura po m2 (za sistem ključ u ruke), a isti ponuđači nude i opciju pasivne
izvedbe.
Prateći već nekoliko godina razvoj niskoenergetske gradnje u
zemlji, ne mogu se oteti uvjerenju da na tom polju vlada jedna velika politička
bezidejnost, poglavito u inicijativi poticanja ovakvih projekata. Za to je veoma teško naći neko opravdanje, obzirom
da se u hrvatskoj gotovo 50 posto električne energije troši u domaćinstvima, od
čega ¾ odlazi na grijanje. Dakle, resursi uštede u tom sektoru su golemi. Unatoč
tome, ostaje dojam da je svaka ideja vođena u tom pravcu više usmjerena na
zadovoljavanje forme nego na realizaciju konkretnog sadržaja.
Nikako, recimo, ne mogu razumjeti zašto se prilikom
izdavanje građevinske dozvole za privatne kuće, svakom investitoru ne ponude i
optimalna rješenja za uštedom energije. Većina ljudi ipak nije dovoljno
upoznata sa raznim mogućnostima koje im prilikom gradnje stoje na raspolaganju,
što u konačnici dovodi do nepotrebnog opterećenja energetskog sustava te,
napose, velikog rasipanja energije i novca.
No ipak, bili bi nepošteni kada bi rekli da se na tom polju
ne radi ništa. Ali mnogi postojeći
programi – naročito oni edukacijski – ostaju poprilično negdje u sjeni i ne
dopiru do javnosti koja bi sa njima trebala biti upoznata. Jedan od takvih je
svakako i Projekt poticanja energetske efikasnosti u Hrvatskoj. U prilog toj
inicijativi upućujemo čitatelje ove kolumne da svakako posjete EE
kutak službene web stranice, koju se ovom prilikom ne libimo pohvaliti. Mnogima
će se, vjerujem, isplatiti.
Podijeli na društvenim mrežama