Po njegovim vlastitim riječima, DJ set će obuhvatiti najznačajnije trenutke zabilježene na vinilima zaključno do 1992. godine iz sveukupne pop rock baštine svijeta. Svaka zabava modernog karaktera je, dakle, garantirano isključena! Cinemascope Blues je objavljen na 12 inčnom vinilu, a svaki kupac longpleja dobiva i vaučer za besplatni download mp3 cjelokupnog albuma. Produkciju ploče potpisuju Matej Zec i Vava, a materijal je snimljen u analognim uvjetima, na 4-kanalnom trakašu. Stilski, album je crossover ambijentalne filmske glazbe s eklektičnim elementima akustičnog slide bluesa.
Anđelo Jurkas (VIP portal):
I ”Soundtrack” i ”Poljubac je izdaja” i ovo sad, pobogu, sve je totalna slika. Glazba slika, pitoreskna, narativna, asocijativna. Totalna. Ona koja nastaje i cijedi se iz samog bića. Čovjek i njegova gitara…S “Cinemascope Bluesom” u osmerci partitura zaključuje jednu izvrsnu ideju za koju se primao premali broj sluhista u državi neinteresenata za nešto drukčije, odmaknuto od struje, samozatajno, tiho, a opet toliko sugestivno da su žmarci i ježenje neizbježna posljedica. Njegov govor gitarom je totalna montaža slika, sve je filmski, sve je sustavno. Ima svoju nutarnju logiku i sporedne uloge i dramaturgiju, ima svoju redateljsku stolicu. Ima svoj film… Vava je potpisnik najsmislenije trilogije u domaćoj diskografiji otkad je termina instrumentalni album.” ocjena: 5/5
Zlatko Gall (Slobodna dalmacija):
”…dok su naslovna tema i zaključna ”Goodbye” novi zgodici sjajno domišljenog i realiziranog Vavina ”panoramskog zvuka” s organskim srastanjima elektronike i gitare./ Kao ”bonus” za one koji ne mogu bez iPoda, svaki primejrak ima i vaučer s kodom za (besplatan) digitalni download albuma. Pa ti odoli…”
Denis Romac (Novi list):
”Počevši od uvodne Here Comes the last waltz pa sve do elegične Goodbye na kraju albuma, Vava nas kroz osam novih pjesama na Cinemascope Bluesu nesebično pripušta svojoj nutrini i intimi… / Vavina akustična gitara postaje njegova produžena ruka i njegov glas; ogoljena i jednostavna, s minimalnim efektima, slide sviranje cijelom albumu daje fini bluesy ugođaj.”
Hrvoje Horvat (Vjesnik):
Vava, dakako, puno toga zna i ima u malom prstu, ali upravo je pomirenje ozbiljnih tehničkih mogućnosti, ali i ozbiljne inspiracije, ukusa i smisla za “režiranje zvuka”, ono što ga je još početkom devedesetih godina, kao gitarista Laufera, postavilo na poziciju superiornog instrumentalista i autora, jednog od najboljih domaćih rock gitarista uopće. / To zapravo i jest Vavino društvo, instrumentalisti koji se nisu libili raditi po svome i biti nešto čega itekakao fali – inventivni. / “Cinemascope Blues” je prava riznica znalačkih gitarističkih poteza u novim temema, obradi Amazing Grace i dijelu Vavine glazbe iz filma Lavanderman.
Podijeli na društvenim mrežama