Balada za Starog

Balada za Starog je  poznata trilogija iz povijesne balkanske narodne zbirke Tri godišnja doba, nastala u dramatičnim političkim okolnostima pod snažnim utjecajem raznih egzogenih i endogenih faktora.  Uznemirujućih poruka i zornih mentalnih figura, posebno loše djeluje na ekstremne ljevičare i desničare  te osobito lovce u mutnom koji su vrlo glasni ( ali na svu sreću ne i brojni ) jer u njima može probuditi eurofobiju.

Verzija iz 1941.

“Ne bih htio biti preokrutan,
 ali ako ne uđemo u Treći Rajh, nećete doživjeti mirovinu!

Mogu vam ja biti antipatičan,
ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život.
O tome se radi!
O glavu nam je ljudi!
Glasajte za budućnost ove zemlje!…

Ako glasamo za neulazak,
taj tjedan će nas napasti najveća ratna mašinerija od kada je svijeta i vijeka,
a mi imamo samo lovačke puške i dva pokvarena ruska  MIG-a.
Što znači da nismo u mogućnosti obraniti se.
Naša  sloboda ovisi o snazi našeg otpora.
Ako nemate snažnu vojsku, nemate ni šanse za pobjedu.
Stvari su vrlo jednostavne!”

Tako je, otprilike, nekada zborio naš poglavnik Ante.

A tako je doista izgledalo te 1941.
kada je trebalo donijeti povijesnu odluku.
Bilo je zaista čupavo.
Ali, na svu sreću, spasio nas je drug Tito
koji je stvari vidio drugačije od Ante.

Možda je nekom svejedno,
Možda i ne mari,
A ja te zato volim,
Puno te volim, Stari

Verzija iz 1948.

“Ne bi htjeli biti preokrutni,
ali ako ne uđemo u Varšavski pakt, nećete dobiti mirovinu!

Možemo mi vama biti antipatični,
ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život.
O tome se radi!
O glavu nam je ljudi!
Glasajte za budućnost ove zemlje!…

Ako glasamo za neulazak,
taj tjedan  Rusi će nas pregaziti.
Ako nas  pregaze, gubimo kreditni rejting.
Što znači da nismo u mogućnosti vraćati svoje dugove.
Mirovine ovise o zdravoj socijalističkoj ekonomiji.
Ako ne možete vraćati dugove, rastu vam kamate.
Stvari su vrlo jednostavne.”

Tako su, otprilike, nekada govorili naši mudri partijski sekretari.

A tako je doista izgledalo te 1948.
kada je trebalo donijeti novu povijesnu odluku.
Bilo je zbilja gusto.
Ali, na svu sreću, spasio nas je ponovo drug Tito,
koji je stvari vidio drugačije od svojih partijskih drugova.

Možda je nekom svejedno,
Možda i ne mari,
A  ja te zato volim,
Puno te volim, Stari

Verzija iz 2012.

“Ne bih htjela biti preokrutna,
ali ako ne uđemo u Uniju, nećete dobiti mirovinu!

Mogu vam ja biti antipatična,
ali nemojte da vam bude antipatičan vlastiti život.
O tome se radi!
O glavu nam je ljudi!
Glasajte za budućnost ove zemlje!

Ako glasamo za neulazak, taj tjedan gubimo kreditni rejting.
Što znači da nismo u mogućnosti vraćati svoje dugove.
Mirovine ovise o zdravoj ekonomiji.
Ako ne možete vraćati dugove, rastu vam kamate.
Stvari su vrlo jednostavne.”

Tako govori danas naša ministrica Vesna.

A tako doista izgleda ove 2012.
kada opet  treba donijeti jednu veliku povijesnu odluku.
Stvarno nas je stislo sa svih strana.
I,  da bude stvar još gora, sada nema nikog da nas spasi.
Više nema druga Tita,
a svi koji ostaše poslije njega vide isto što i Vesna.

Možda je nekom svejedno,
Možda i ne mari,
A ja te zato volim,
Puno te volim, Stari