Na temelju podatka o velikom rastu prijevremenih umirovljenika, autorica analize mr. Marijana Buđan zaključuje da se takvim umirovljenjem “rješava” višak zaposlenih u Hrvatskoj, odnosno da raniji odlazak u mirovinu često nije svojevoljna odluka radnika.
Ujedno se dodaje kako je u prvih šest mjeseci ove godine u sustavu međugeneracijske solidarnosti zabilježen najniži omjer broja osiguranika i umirovljenika od 1990. godine, jer na jednog korisnika mirovine dolazi svega 1,28 zaposlenika.
Tijekom 2009. broj umirovljenika povećao se za ukupno dva posto, a među njima najviše je porastao broj prijevremeno umirovljenih (20 posto), zatim korisnika najnižih mirovina prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji (35 posto) te broj invalidskih mirovina u kategoriji koja obuhvaća hrvatske branitelje, vojsku i Hrvatsko vijeće obrane (13 posto).
U analizi se ističe kako u sustavu ima ukupno 323 tisuće invalidskih mirovina te da oni čine 27 posto ukupnog broja korisnika mirovina. Istodobno, krajem 2009. samo je 18 posto korisnika starosnih mirovina ostvarilo mirovinski staž od 40 i više godina.
Zbog većeg broja umirovljenika, rashodi mirovinskog fonda povećali su se lani za 1,6 milijardi kuna i dosegnuli 34,4 milijarde. Kako su prihodi od doprinosa pali za 316 milijuna kuna, jaz između prihoda i rashoda povećao se za 16 posto u odnosu na 2008 i dosegnuo 14,6 milijardi kuna.
Institut za javne financije analizirao je i provedbu vladinih mjera iz Programa gospodarskog oporavka koje se odnose na mirovinski sustav.
Navodi se da je u potpunosti izvršena mjera po kojoj se poslodavcima izdvajanja za treći mirovinski stup priznaju kao porezno priznati trošak, dok je donekle izvršena revizija i smanjenje tzv. povlaštenih mirovina i priprema za postupno ukidanje pojedinih kategorija.
Od ukupno šest predviđenih mjera u programu gospodarskog oporavka Vlada trenutno priprema detalje izmjena pravila za odlazak u prijevremenu mirovinu s financijskim penaliziranjem prijevremenog umirovljenja.
U analizi se zaključuje da je hrvatski mirovinski sustav godinama korišten kao mehanizam rješavanja socijalnih i gospodarskih problema, te da će predložene mjere dosta sporo ispravljati činjenicu da na jednog umirovljenika dolazi skoro samo jedan zaposlenik.
Ocjena je da bi se reforme trebale usporedno provoditi na tržištu rada – financijskim poticajima za ostanak u području rada i ponudom privlačnih, fleksibilnih radnih sporazuma starijim radnicima (honorarni poslovi ili poslovi sa skraćenim radnim vremenom).
Trebalo bi, navodi autorica, poboljšati upošljivost starijih radnika cjeloživotnim obrazovanjem te povećati stopu ekonomske aktivnosti stanovništva. U konačnici smatra da bi trebalo doći i do promjena u zdravstvenoj politici, budući da visoka stopa smrtnosti od nezaraznih bolesti u Hrvatskoj utječe na mogućnost dužeg radnog vijeka.
Podijeli na društvenim mrežama