Vojko V: Svaka dva dana mi dođe da odustanem od repa, ali sjetim se alternative rada u uredu

Vojko (Andrija Vujević) već je godinama glavni „čovik” rap scene. Karijeru započeo je u splitskom rap sastavu „Dječaci”, koji su nam ostavili bezvremenske pjesme poput „Bile starke” i „Lovrinac” (Porin za hit godine 2013.) i čiji je hit „Narodna” staple svake dobre fešte. Godine 2013. izbacio je album s grupom „Kiša Metaka”, 2018. debitantski solo album „Vojko”, a 2023. „Dvojko” — i mnogi se pitaju dolazi li ubrzo „Trojko”. Srećom, imala sam priliku popričati s njim u backstageu festivala.

Početak bez komercijalnog uspjeha

Kada si snimio prvi demo svoje prve pjesme i kakva je bila hrvatska rap scena kada si na nju prvi put stupio?

Mislim da je to bila 1999., zvao se „smeđi freestyle“ i „plavi freestyle“. Bilo je snimljeno kod mene doma, ispod stola… jer mikrofon nije bio baš neki. Scena je bila puno drugačija, ovisilo je o tome jesi underground ili komercijala. Tada ni nije bilo nekog velikog komercijalnog uspjeha i svi su se rugali reperima jer su reperi.

Publika, echo chamber i prestanak čitanja komentara

Kako bi opisao svoj odnos s publikom i kako se on promijenio tijekom godina?

Moj odnos s publikom, iskren je s moje strane, ne skrivam kakav sam. Publika zna bit ekstremna… nekad ekstremno dobra a nekad loša. U zadnje vrijeme dogodio se nekakav echo chamber gdje ne postoji nekakva kritička prosudba pjesme nego je se smatra ili smećem ili savršenom. Prestao sam čitat komentare, ne dobivam od toga ništa pametno. Prije sam bio mlad i naivan i komentari su mi značili, sada malo pogledam te profile i kužim da to nema nikakve veze sa mnom i da samo projiciraju svoje loše trenutke i misli. U muzičkoj sceni u zadnje vrijeme sam primijetio da kada autor izda jedan dobar album i nakon toga idući projekt bude „loš“ publika se ponaša kao da ga je ta osoba uvrijedila.

Čime bi se bavio da se ne baviš glazbom?

Nisam siguran, nekim videom ili umjetnosti. Nikad nisam bio za taj „stvarni život“. Ne bi radio neki nine to five posao. Okej sam crtao kad sam bio manji, sigurno nešto vizualno.

Humor, poente i Seinfeld

Tvoje pjesme često balansiraju između humora i društvene kritike. Što ti je teže napisati -dobru šalu ili dobru poentu?

Po meni je teže napravit dobru šalu. Dobrih poanta ima jako često, a dobrih šala jako rijetko čujem. Ne volim viceve, jako malo komičara uspiju iz mene izvući neki iskreni smijeh iz mene. Seinfield je promijenio neke stvari u toj sceni. Postoji razdjeljenje prije i poslije Seinfielda.

Dylan Dog, 20-minutna pjesma i 10 000 ljudi u Zagrebu

Tvoj pseudonim Vojko V inspiriran je stripom. Zašto si odabrao baš to ime?

Nije neka duboka priča. Svidjelo mi se to da je Dylan Dog imao isto prvo slovo na imenu i prezimenu, bilo mi se simpatično.

Pjesma „Tour Life“ s tvojega samostalnog albuma „Dvojko“ traje čak 20 minuta. Kako je izgledao proces njezina nastanka i bi li ikada ponovio takav projekt? Možemo li od tebe očekivati pjesmu koja traje pola sata?

Kad sam krenuo raditi na toj pjesmi nisam uopće razmišljao o tome da radim pjesmu. Spojio sam više freestyleova koje bi smislio u autu dok se vozim do mjesta koncerta, dodao sam reference koje sam znao da će zabaviti publiku. Ubiti to je jedan crowd pleaser tekst i tek sam poslije skužio da imam toliko teksta s kojim ne znam što bi, našao sam instrumental emisije „Plodovi Zemlje“ koji se savršeno uklopio i pjesma je nastala sama od sebe.

Na koji se način promijenio tvoj scenski nastup otkako nastupaš samostalno i koji ti je dio koncerata najdraži?

Nastupat s više ljudi drugačije je. Možeš se sakrit i ne moraš non-stop bit aktivan. Solo koncert u Zagrebu na kojem je bilo 10 000 ljudi otvorio mi je oči i skužio sam kako je to kada toliko ljudi gleda tebe jednog. Ne možeš stat sa strane, skrivat se i pijuckati vino. Moralo je proći nekih pola godine da se naviknem na takav tempo, ali sada mi je odlično i sam sam svoj majstor.

Imaš li najdraži stih iz neke svoje pjesme?

Trenutačno; „Vampira i vukodlaka oba dva je htjela prevrtljiva čegrtuša što se zvala Bella“ (tekst pjesme „Ela“).

Jesi li u nekom trenutku poželio odustati od rapa? Ako jesi, kako si pronašao motivaciju za nastavak?

Inače sam po prirodi drama queen. Svaka dva dana mi dođe da odustanem od repa, ali sjetim se alternative rada u uredu i činjenice da to volim radit.

Što slijedi: singlovi, album i „što god firma plati”

U pjesmama „Vlaga“ i „Umoran“ svakodnevne teme pretvaraš u glazbu. Kojom bi se svakodnevnom temom volio pozabaviti u budućnosti?

Koja god firma plati za reklamu. Pokrivam sve, što god treba.

Planiraš li objaviti novi album u idućih nekoliko godina ili ćeš se posvetiti isključivo singlovima?

Što uspijem. Vjerojatno još singlova pa onda album.

Osim svestranosti i duhovitog i talentiranog pisanja teksta Vojko je i odličan, opušten te iskren sugovornik. U zadnjih par godina reda hitove i jedva čekam vidjeti što je za njega sljedeće.

(Foto: Ivor Mažar)