Riječanin koji je prve sportske korake napravio u dresu HNK Rijeke danas vodi vlastiti beach bar i event agenciju, a iskustvo rada s mladima kroz Savjet mladih Grada Rijeke dodatno mu je oblikovalo pogled na zajednicu i odgovornost prema njoj.
Ono što Lukino djelovanje povezuje jest energija kojom pristupa svemu što radi — bilo da organizira događaj, pokreće lokalnu inicijativu ili potiče mlade da vjeruju u svoje ideje. Njegov primjer pokazuje da zabava, poslovnost i društvena odgovornost mogu ići ruku pod ruku, a mladima poručuje – sve je moguće ako imaš volju i ideju.
U razgovoru s njim prisjećamo se nogometnih početaka, poduzetničkih koraka i važnosti zajedništva koje ga, kako sam kaže, vodi kroz sve što radi. Luka, hvala ti što si izdvojio vrijeme za razgovor.
Nogomet me naučio biti timski igrač
Luka, otkad te znam, nogomet je bio sastavni dio tvog života. Je li on još uvijek prisutan u tvom životu?
Istina, nogomet je dio mene od malena, kad sam počeo igrati nogomet u nogometnom klubu Rijeka. Prošao sam ondje čitavu školu nogometa od Morčića do Juniora. Bio sam i u B-ekipi Rijeke, odnosno s prvom momčadi za vrijeme trenera Matjaža Keka. Cijeli svoj život sam u biti podredio nogometu i NK Rijeka. Nakon toga sam još igrao za Orijent, Opatiju, a zatim kratko u inozemstvu, točnije u Bugarskoj. Pokušao sam vidjeti kako će to funkcionirati, a na kraju sam se jedva čekao vratiti se doma. Mislim da sam tu zapravo shvatio da više ne želim igrati nogomet profesionalno. Vratio sam se u NK Pomorac, gdje igram i danas, tako da nogomet je i dalje prisutan u mom životu, ali ne na razini kao nekoć.
Okušao sam se i u trenerskim vodama. Položio sam potrebne trenerske licence HNS-a i postao voditelj škole nogometa u NK Naprijed s Hreljina. To mi je bio veliki izazov jer s 26 godina voditi čitavu školu nogometa, imati ispod sebe nekoliko trenera i stotinjak djece, paziti na njihov rad i vješto koordinirati sve… nije bilo lako! Ali, mislim da sam se u toj ulozi dobro snašao i zbilja sam u njoj uživao. S godinama više nisam stizao baviti se time u mjeri u kojoj bi htio, zbog svojih privatnih i poslovnih obaveza, pa sam se oprostio i od trenerskog dijela.
Sport kao škola života
Je li bavljenje sportom oblikovalo tvoju disciplinu i radne navike koje danas koristiš u drugim sferama života?
Mislim da je, iako je nogomet bio nešto što sam radio iz ljubavi, a kasnije, naravno, dođu stvari koje ne radiš baš iz ljubavi, već zato što moraš. No, vjerujem da mi je pomogao svakako. Za početak, nogomet je timski sport, tako da sam tu prvenstveno naučio biti timski igrač. Isto tako, naučio me slušanju odnosno poštivanju starijih, preko uloge trenera, što smatram da današnjoj djeci i mladima nedostaje. Sve u svemu, sport, tj. nogomet koji je u toj mjeri bio prisutan u mom životu me zasigurno izgradio kao osobu.
Medusa Organization – spoj kreativnosti i hrabrosti
Travnjake si zamijenio poduzetničkim vodama. Možeš li nam reći što se krije iza Medusa Organization?
Uh, dug je put traženja i gledanja u kojem smjeru će Medusa Organization ići. Na samome početku naša zamisao je bila da se bavimo elektronskom glazbom i radimo evente na lokacijama u našem gradu i županiji na kojima se inače nisu održavali eventi. To su primjerice bile lokacije poput Arheološkog parka Principij, Plavog kruga ispod hotela Park na Pećinama i ostala neuobičajena mjesta na kojim se mladi do sad nisu imali priliku zabavljati.
Ideja je bila da ih izvučemo iz kafića i klubova u koje zalaze i da im ponudimo nešto drugačije. Glede posjećenosti, mislim da smo to i uspjeli. Govorim u množini jer smo tada iza toga stajali moja dva prijatelja i ja, a danas sam u tome sam. Jedan prijatelj je bio DJ, a drugi se bavio web dizajnom. Ja se bavio više svim ostalim stvarima – od papirologije do organizacije, tako da je svatko od nas bio zadužen za svoj dio. Stvarno sam bio ponosan na uspjeh koji smo ostvarili jer je to bio moj prvi potez kad sam se vratio iz Bugarske i odlučio da se više neću aktivno baviti nogometom. Danas Medusa Organization i dalje radi evente, ali u manjoj mjeri. Više se bavi organiziranjem događaja poput poslovnih sastanaka, cateringa, domjenaka, čak i djevojačkih i momačkih zabava. Možda nekad u budućnosti u taj široki spektar uvrstim i organizaciju vjenčanja, tko zna!
Beach bar kao nova avantura
Gdje u toj priči počinje priča tvog vlastitog beach bara?
Beach bar u Kostreni sam otvorio prošlo ljeto, što znači da je sad već druga sezona iza mene. Nije mi bila pretjerana želja zateći se jednog dana u ugostiteljstvu, ali s druge strane oduvijek sam htio imati nešto svoje i raditi nešto što neće ograničavati mene, moje vrijeme, a ni moje vizije. Planirao sam ostvariti taj plan jednoga dana, ali nisam znao da je to ‘jednoga dana’ već s 27 godina. No, drago mi je da je! Ovo za sad jako dobro funkcionira. Kafić je zamišljen kao obiteljski jer ondje, između ostalog, rade moji članovi obitelji. No, nastojim da pored mjesta gdje ljudi dođu popiti kavu ili koktel uz more, to bude i mjesto koje će ih privući različitim događajima poput kvizova znanja, glazbenih večeri, itd. Naravno, imam još puno ideja koje bih volio provesti u djelo, no ima vremena za to.
Izazovi mladog poduzetnika
Što ti je bio najveći izazov s kojim si se susreo kao mladi poduzetnik i kako si ga prevladao?
Hm, izdvojio bih možda uređenje kafića – čitav taj proces od rušenja do izrade i, naravno, kako svoju ideju prenijeti na ljude. Trebalo je osmisliti sve, od samog imena pa do uređenja prostora, a da ima smisla, bude povezano i da ljudi ondje da se sjećaju ugodno. To mi je predstavljalo najveći problem jer ono što je meni super, nekome drugome ne mora biti. Dakako, treba biti realan i reći da ni nije sve bilo onako kako sam htio, jer da jest uređenje prostora ne bi koštalo koliko je koštalo, nego bi koštalo duplo više. Na kraju dana, moraš se staviti u određene gabarite koji su realni, održivi i koji imaju nekog financijskog smisla. Ne mogu izostaviti ni papirologiju, inspekcije i ostale formalnosti zbog kojih uvijek strepiš jesi li sve napravio kako treba. To mi je u početcima bio jedan od najvećih pritisaka, ali s iskustvom prođe.
Savjet mladih Grada Rijeke – još jedan timski uspjeh
U posljednjem sazivu Savjeta mladih Grada Rijeke bio si predsjednik – koliko ti je značilo to iskustvo?
Jako puno! Bila mi je čast biti predsjednik Savjeta mladih koji je zaista puno posla odradio i značajne rezultate ostvario. Imao sam tu sreću da su članovi Savjeta bile mlade, uistinu kvalitetne osobe koje su bile uključene u rad maksimalno i koje su davale sve od sebe da ta priča u konačnici ima smisla. Naravno, to ne bi bilo moguće bez podrške tadašnje izvršne vlasti, pročelnice i svih djelatnika Grada koji su se bavili mladima. Tako da koliko god nama, članovima Savjeta mladih, pripisivali sve zasluge za odrađen posao, to je uspjeh svih nas i iza toga stoje i svi oni ljudi koji su nas okruživali. To je iskustvo koje bi preporučio svakoj mladoj osobi.
Uskoro će izaći poziv za formiranje novog Savjeta mladih i nadam se jednoj novoj, svježoj ekipi koja će težiti tome da nadogradi naš rad ili, još bolje, da donese i implementira neke nove, još bolje ideje. Želja mi je da se razina rada zadrži, jer je Savjet mladih Grada Rijeke na nacionalnoj razini prepoznat kao jedan od najboljih. Uzimajući to u obzir, Savjet ima velike mogućnosti i treba težiti isključivo napretku.
Rezultati koji se pamte
Na koji si projekt iz svog mandata najponosniji?
Ako krenemo od početka našeg mandata, onda je to svakako izrada vizualnog identiteta Savjeta mladih. Napravili smo novi logo od Savjeta mladih uz pomoć studenata Likovne Akademije.
Zatim bih izdvojio naše lobiranje za povećanje sredstava u radu Savjeta mladih, koji su na početku našeg mandata iznosili pet tisuća kuna za cijelu godinu, a na kraju čak 40.000 eura. To je iznos s kojim smo čitavu godinu mogli planirati pregršt različitih aktivnosti i kvalitetno ih odraditi.
Ponosan sam i na organizaciju dva velika događaja u našem gradu – jedan koji je okupio članove savjeta mladih iz cijele Hrvatske, i drugi koji je pored predstavnika savjeta mladih iz cijele Hrvatske, okupio je i predstavnike jedinica lokalne i područne samouprave te predstavnike udruga za mlade iz cijele Hrvatske.
Kao Savjet mladih Grada Rijeka sudjelovali smo i u kampanji vezanoj za mentalno zdravlje, u kojoj smo kroz plakate koji su bili postavljeni na frekventnim područjima u gradu pozivali mlade da potraže pomoć ukoliko imaju nekakav problem te promovirali Sve je ok!, online psihološko savjetovalište za mlade. To su projekti koji su meni nekako najviše obilježili mandat u Savjetu mladih, ali naravno da je tu bilo još mnogo toga i gotovo sam siguran da bih još narednih sat vremena mogao nabrajati.
Mladi nisu svjesni snage koju imaju
Kako vidiš ulogu mladih u oblikovanju politika i inicijativa generalno?
Mislim da mladi nisu svjesni snage koje imaju. Nažalost, nisu uključeni u te procese koliko bi trebali biti, jer je to nešto što ih ne zanima trenutno ili jer smatraju da u tim godinama imaju puno bitnijih aktivnosti od bavljenja politikom. Neki polaze i od one “Ja sam još mlad/a, tko će mene doživjeti?!”, ali toliko je primjera i kod nas i u susjedstvu koji pokazuju stvarnu moć mladih. Osobno smatram da nije potrebno biti izravno uključen u politiku da bi određene stvari realizirao ili dao određeni doprinos lokalnoj zajednici. No, mnogi mladi to ne znaju. Zato im je potrebno prići na njima prihvatljiv način i dati im mogućnost da se upoznaju sa svojom snagom. Ja sam prvi bio jedan od onih koji bi prebacio kanal na televiziju kad bi na vijestima bile političke teme ili, još bolje, sjednice Sabora.
Moj motiv za angažiranjem bio je jedan tragični slučaj, kad je preminuo moj prijatelj iz razreda iz osnovne škole. Njemu u spomen obnovili smo školsko igralište na Drenovi. To je bila u potpunosti naša akcija i primjer angažiranja mladih koji su uspjeli nešto napraviti, odnosno promijeniti. Volio bih da, nekim ljepšim povodom, to iskuse i drugi i time probude svoje ambicije i želje da se uključe i djeluju, da budu glasni kad trebaju biti glasni i da se izbore za stvari koje su im bitne. A puno toga je bitno!
Danas je glupo pričati o temama koje su teme za mlade, jer se sve teme tiču mladih – od prijevoza preko stipendija do stanovanja. Sve ih se to tiče i u sve bi trebali uključeni. Pozivam sve one koji su se obraćali članovima prethodnog saziva Savjeta mladih upravo po pitanju tih tema, da tu praksu zadrže i u budućnosti. Svako adresiranje problema ili pak davanje prijedloga je svojevrstan način promicanja aktivnog građanstva i dokazivanja da mladi mogu biti važan pokretač promjena u društvu, samo ako odluče iskoristiti svoj glas i djelovati.
Ne odustaj i vjeruj u sebe
Kad bi sve to morao pretočiti u jedan savjet, koji bi to bio?
Moj savjet je da ne odustaju, da budu uporni i rade na sebi u svakom smislu, da guraju ono u što vjeruju i, prije svega, da se ne dijele! Zajedno mogu puno više toga postići nego kao pojedinci.
Postoji li neka osoba ili iskustvo koje ti je posebno oblikovalo dosadašnji put i odluke?
Meni je najbitniju ulogu u životu odigrala mama. To je onaj neki utjecaj koji se ne može uspoređivati. U pojedinačnim područjima ne bih nikome dao neke prevelike zasluge. Naravno, postoje ljudi koji su i u političkom i u sportskom dijelu ostavili trag u oblikovanju mog puta, ali mama je oduvijek bila najznačajnija. Na tragu tematike o kojom smo razgovarali, mogao bih izdvojiti Luciju Kero. Lucija je, odgovorno tvrdim, veliko bogatstvo Grada i svih nas jer je maksimalno posvećena i predana svom poslu, odnosno mladima.
Nastavak političkog djelovanja s mladima i za mlade
Jesu li mladi tvoja motivacija za političko djelovanje?
Naravno, mladi su mi najveći motiv i glavni fokus. Kad god sam vidio da netko zna za Savjet mladih Grada Rijeke, dobio sam potvrdu da sam nešto dobro učinio. Najveće zadovoljstvo je vidjeti da mlade osobe znaju što se dešava u gradu, da postoje osobe kojima se oni mogu javiti, a da to nije osoba od 50 godina, već mlada osoba s kojom mogu otvoreno pričati o svojim problemima i potrebama jer ih, na kraju dana, možda i dijele. Naravno, cilj je bio da im pomognemo, da se založimo za njihove ideje i da u konačnici svi osjetimo određene promjene na vlastitoj koži.
Bez obzira što je moj mandat u Savjetu završio, istim motivom vođen djelujem i dalje. Još uvijek sam predsjednik Foruma mladih SDP-a Rijeka, kao i predsjednik Glavnog odbora Foruma mladih SDP-a Hrvatska, tako da se moje bavljenje mladima zasigurno nastavlja.
Planovi za budućnost
Imaš li neki cilj ili projekt koji si zacrtao za naredne godine, a još ga nisi ostvario?
Iskreno, nisam osoba koja pred sebe stavlja velike ciljeve, jer obično na kraju vrijeme pokaže što je najbolje za mene. Naravno da u poslu gledam kako napredovati, tj. kako proširiti posao i iz dana u dan biti što bolji u tome što radim. Imam i neke želje po pitanju privatnog plana, ali to bih zadržao za sebe. Zapravo dosta toga volim zadržati za sebe, jer često nije najpametnije otkriti sve. Vidjet ćemo što budućnost nosi!
(Foto: privatni arhiv)



Podijeli na društvenim mrežama