Skupina od 45 učenika Sušačke gimnazije sa svoja tri profesora te 45 članova Udruge antifaštičkih boraca i antifašista iz Rijeke i Kastva posjetili su nekadašnji fašistički koncentracijski logor u Gonarsu i spomen konsturnicu na groblju u Gonarsu gdje su sahranjeni posmrtni ostaci stradalih žrtava iz tog logora. Delegacija učenika i antifašista položila je i vijence na spomen obilježju.
U Koncentracijskom logoru Gonars bili su zatočeni brojni stanovnici Rijeke i okolice te Gorskog kotara. Među prisutnima u posjetu logoru bili su potomci članova obitelji nekadašnjih logoraša te nekoliko osoba koje su kao djeca i sami bili zatočeni u Gonarsu.
Logor Gonars je bio talijanski fašistički koncentracijski logor u Drugom svjetskom ratu, osnovan 23. veljače 1942. godine kod mjesta Gonars, u blizini Palmanove. Zatočenici u logoru su bili uglavnom Slovenci i Hrvati. Pri otvaranju logora, 5343 ljudi (među njima 1643 djece) dovezeno je iz okolice Ljubljane, te iz logora Kampor i logora Monigo blizu Treviza. To je bio dio politike etničkog čišćenja slovenskih i hrvatskih teritorija koje su talijanski fašisti okupirali 1941. godine. Logor Gonars je izgrađen u jesen 1941. godine jer se predviđao dolazak ruskih ratnih zarobljenika, međutim, u tu svrhu nikada nije korišten. U proljeće 1942. je prenamijenjen za prihvat civila takozvane “talijanske pokrajine Ljubljane” koje je zarobila talijanska vojska.
Na samom početku u logoru su se nalazili mnogi intelektualci, studenti, učitelji, obrtnici, radnici, svi oni koji su bili smatrani mogućim protivnicima okupacije, a među njima i mnogi umjetnici koji su danima logorovanja posvetili mnoga svoja djela. Pod pseudonimom su bili zatočeni i predstavnici slovenskog oslobodilačkog pokreta koji su nakon toga postali vođe jugoslavenskog Pokreta otpora. Nekolicina njih je u kolovozu ’42 godine organizirala veliki bijeg iz logora, ali nakon bijega, prebačeni su u druge logore koji su se u međuvremenu osnovali u Italiji. Logor Gonars se vrlo brzo popunio novom vrstom zatočenika: muškarcima, ženama, starcima i djecom pokupljenom u mjestima Gorskog kotara, koji su prethodno bili deportirani u Kampor na otoku Rabu. U logoru Gonars od gladi i bolesti umrlo je više od 500 osoba. Najmanje 70-tero od njih su bila djeca mlađa od godinu dana, rođena i umrla u koncentracijskom logoru. Gonars je, kao i ostali fašistički logori za jugoslavenske zatočenike, djelovao do rujna 1943., kada su, nakon kapitulacije talijanske vojske, svi stražari pobjegli iz logora a zatočenici oslobođeni.
Na povratku prema Rijeci učenici Sušačke gimnazije i članovi Udruge antifašističkih boraca i antifašista posjetili su i Nacistički logor Rižarna San Sabba u Trstu gdje je otvoren i muzej.
U Rižarni San Sabba, bivšoj rafineriji riže, su nakon 8. rujna 1943., kada je Trst inkorporiran u Operativnu zonu Jadransko primorje, pojedini objekti prenamijeni u Polizeihaftlager (zatvorenički i policijski logor), mučilište i razvrstavalište, u kojem su zatvarani Židovi koji su čekali deportaciju u Auschwitz i druge kampove za istrebljivanje, kao i politički protivnici raznih nacionalnosti, od kojih su mnogi ubijeni u tom koncentracijskom logoru. Rižarna je bila jedini nacistički kamp u Italiji, koji je imao krematorijsku peć u funkciji od 1944. godine do kraja rata. Nakon rata, počevši od pedesetih godina, neki su objekti Rižarne pretvoreni u izbjeglički kamp, a godine 1965. Rižarna San Sabba je proglašena nacionalnim spomenikom dekretom Predsjednika Republike.
Ove je posjete organizirala Udruga antifašističkih boraca i antifašista grada Rijeke u okviru svojeg programa rada s mladima i prenošenja povijesnih činjenica mlađim generacijama kako bi se osvijestilo zlo koje su nosile fašističke i nacističke ideje i kako se takvi zločini rata ne bi ponavljali.
Podijeli na društvenim mrežama