Naime prešutnim dogovorom svih
nas kuća i danas u 21 stoljeću nema TV, internet niti telefon. Od malena uz to mjesto vežu me samo
lijepa sjećanja. Ispred kućice veliki trg uvijek središte dobre igre. Svi se
slijeću sa okolnih uličica na Malu placu i igranje počinje – lovice, skrivača,
rata, crvene kraljice.. Ni dan danas taj običaj nije nestao samo se na placi
igraju neki novi klinci. Nakon igre dolazile su prve ljubavi, lovljena po
plaži, praćenja, špijuniranja. Šećem po šetnici i prisjećam se svojim tinejdžerskih dana kad smo imali izlaske do 22,00 sata i kada smo
trčali da dođemo doma na vrijeme, jer smo znali da drugi dan moramo bit spremni
za jutarnje špijuniranje simpatija.
Također Mala placa ima veliku
galeriju ljudi koji su bili prisutni u mom odrastanju! Prvi susjedi su obitelj
domorodaca kako moja mama zna reći, s dvije prekrasne curice s kojima se i
najviše družimo. Ako nismo na kupanju odemo kod njih škicnuti šta ima na TV (
teško se riješiti starih navika) ili razmijeniti pokoju riječ ili pak idemo do
Krka na sladoled od kruške ili pak na čuveni Krčki kebab ili… Ipak domaći su
domaći i nezamjenjivi. S desna u apartmanu, kako mali Luka zna reći, nalaze se
Osječani – divni ljudi s kojima puno puta znamo zalomiti do dugo u noć. Malo
domaće rakije, voća, šunke, sira, maslina, smokava… svatko donese što ima i
napravi se fešta. Slavi se što smo i ove godine svi živi i zdravi. Tu imamo i
mjesne špijune koji mi uredno izvještavaju nonu o svakom mom pokretu ili
nezalivenoj rožici. Moj pas Medo je jako zadovoljan jer oni ujedno i paze tko
sve dolazi i odlazi iz naše kuće tako da se on može prepustiti čarima odmora. U
susjedstvu su nam i Danci, gospođe iz Južne
Afrike koje uživaju u životu i svaku
večer uz svijeće i dobru priču padne čašica crnog vina, Englezi koji se ne
odvajaju od svoje knjige…. Sve su to čari staroga trga kao i mala noćna
muzika iliti hrkanje koje se odbija od starih zidova i često puta ti neda
zaspati.
Ove godine silom prilike bila sam
7 dana sama i zamislite nakon dugog upozoravanja moje none da ću ostati bez
pline to se i dogodilo Ali ne brinite
nisam ostala gladna jer tu su dobre vile
od susjeda. Kod jednog ručaš, drugi donese finog voća, a ti za zahvalu kupiš
kekse i kavu i drugi dan si opet kod njih. Sada kada sam malo starija dani
započinju oko 10 i 30 nakon čega se brzo spustim do trgovine u nabavu
namirnica. Prvo stajalište je pekara u kojoj se kupuje suncokretov kruh, više
ne trebam niti napomenuti što želim, a nakon toga u butigu po namirnice. Da ne
spominjem kako šetnja i nabavka ne može proći bez razgovora i poneke kavice, tako
da kupovina poprilično potraje i izaziva pravu nervozu kod moje mame koja mora
spremiti ručak. Popodne je rezervirano za drijemanje i kupanje, a navečer za
šetnju uz more i dobru kuglicu sladoleda kod Jusufa. Možda ovo sve zvuči
dosadno za život jedne 22-godišnjakinje, no ponekad je potrebno napuniti
baterije za sljedećih 6 mjeseci, a kao što sam i rekla uvijek je Rijeka/Opatija
blizu ukoliko je tolika potreba za dobrom zabavom.
Podijeli na društvenim mrežama