Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Na Sajmu ezoterije prvi put ćete Rijeci, svom gradu, predstaviti svoju knjigu
„Buđenje boginje“. Kakve reakcije kolega i prijatelja očekujete? Je li u vašem
poslovnom krugu poznato da pišete i da ste objavili knjigu o iskonskoj
ženstvenosti?
Kolege, rođaci,
prijatelji, susjedi… svi oni znaju da pišem. Ali nitko od njih nije znao da OVO
pišem. Tako da – da! Za neke bi to moglo biti iznenađenje. Međutim, iz
dosadašnjih reakcija vidim da je tema svojevrsno iznenađenje za sve, u smislu
da se do sada temom duboke, izvorne ženstvenosti nitkona domaćem terenu nije ni
bavio. Ženstvenost, promatrana s kvantne razine i stavljena u posve praktične
svrhe, autentična je pojava ovih prostora i vjerojatno je zato izazvala takav
interes žena regije…
U knjizi su postovi sa blog stranice Put boginje koju ste anonimno vodili od
2013. godine. Je li objavljivanje knjige nešto promijenilo u komunikaciji s
foloversima? Kako su reagirali na vijest da je objavljena knjiga?
Društvene su mreže
posve promijenile odnos autora i čitatelja. Zahvaljujući mogućnosti lake
komunikacije, taj odnos nije distanciran kao nekad, nego je više prijateljski i
sustvarateljski. Naime, čitateljice su postovima bile pobuđene da si postavljaju
prava pitanja i tako otkrivaju sebe. U mjeri u kojoj ih oduševljava samo-osnaženje,
samo-istraživanje i samo-iscjeljenje, u toj su mjeri oduševljene i izlaskom
knjige. Koliko čujem, naručuju i po nekoliko primjeraka knjige kako bi mogle
„žensku tajnu“, onako konspirativno, podijeliti sa svojim „ženskim čoporom“ i
guštat u međusobnom istraživanju i razmjenjivanju uvida. Baš je uzbudljivo…
U knjizi „Buđenje boginje“ objavljujete postove iz ranijih razdoblja na
Facebooku. Postoje li stupnjevi Puta boginje? Koje teme dominiraju u prvoj
knjizi? Koje ste teme ostavili za kasnije, da ih obradite u budućim knjigama?
Ova prva knjiga iz
ciklusa „Put boginje“ predstavlja početne korake u svijet žene.Ona uvodi čitatelje
u osnovne pojmove i ideje kontrasta poput: „babuške i boginje“, „žene i antižene“,
„muškarca i antimuškarca“, „razuma i antirazuma“, „prirodnog i neprirodnog“. Ukazuje
do koje su mjere žene zaboravile da su Žene išto uopće znači „biti žena“? Jer žene
su postale unižena, umanjena i nemoćna verzija sebe… Kako se dalje kroz knjige
budu skidali slojevi boli i uvjetovanja te počelo izranjati prirodno biće, tako
će se sve suvislije govoriti o tome što je naša svrha i što je, zapravo,
ljubav. Stoga su oni pravi uroni u muško-ženske odnose poslastica kasnijih
nastavaka Puta boginje. Govorim o još tri knjige koje su već napisane i koje čekaju
„pravi trenutak“…
U jednom intervjuu povodom izlaska knjige „Buđenje boginje“ rekli ste da
cjeloviti razvoj žene, i ženama i muškarcima donosi „ljubav i raj“. Zašto tek
sada sazrijeva svijest da su ljubav i raj dostupni? Zašto ti ideali nisu mogli
biti ostvareni ranije tijekom povijesti?
Da bi sazrelo vrijeme
za „ljubav i raj“ čini se da smo morali proći sve krugove „podjela i pakla“,
što naša povijest zasigurno jest. Čovjek je prema drugom čovjeku i prirodi već
upotrijebio toliko varijanti bezumne okrutnosti da je valjda iscrpio svoj
rezervoar za patologiju i došao do dna negativnog programiranja. I tko je žena
u tom ludom, programiranomsvijetu? Ako se gleda kroz medije, onda slika
današnje žene zadovoljava tek pedofile i industriju droljavosti. Istovremeno,
jedan moj prijatelj, redatelj i profesor Tomislav Durbešić, intelektualac i
mudar čovjek, pred kraj je svog života u kazališnim krugovima zagrmio: „Sram me
što sam tako star i tako sam!“. A nitko, nitko ne bi trebao biti posramljen što
je star i sam. To nam je nametnuto sustavom u kojem živimo… No, sustav je –
kakav je. A na nama je da pokažemo tko smo mi u svemu tome. Žrtve ili stvarateljice?
Jadnice ili veličanstvene kreatorice? Zatupljene ili probuđene? Mišice ili
lavice? Babe ili boginje?Odgovori na ova pitanja traže da se obrnu obrnute
vrijednosti sustava kako bise ženivratila njezina duboka vrijednostkoju ona ima
samo zato što postoji, a bez obzira na dob, obrazovanje, financijski i bračni
status ili kontekst u kojem živi. Bez obzira unutar koje definicije sustava
žena bila – ona je boginja. Jer već je puko postojanje božanske činjenica. Iz
nje izvire moć. Ta moć daje ženi šansu da iscijeli svoj život. Jer ta moć je
stvarna. To je supstanca koju njezino žensko tijelo neprestano proizvodi i
taloži. Samo se treba sjetiti toga.
Među svojim najvećim uzorima u izvornoj ženstvenosti navodite Anastaziju,
junakinju serije knjiga „Zvonki cedar ruski“. Je li Vam slavenska i istočna
duhovnost bliža od zapadne, američke? Izbor literature o izvornoj ženstvenosti dolazi
sa svih strana svijeta. Znači li to da je ideja globalna i da ne ovisi o
stupnju emancipacije ili tradiciji patrijarhata?
Da… mi smo navikli na
egzotičnu duhovnost istoka i komercijalniji new
age anglo-saksonskog tržišta. Pa se ja opet pitam – a gdje smo mi u svemu
tome? Jedan od mogućih odgovora nudi – Anastazija! Ona je boginja iz sibirske
tajge čije nas riječi snažno dozivaju k sebi. A za nas je slavensko poimanje
boginje značajno. Naime, o povijesti ovih naših prostora od prije deset ili
dvadeset tisuća godina mi gotovo ništa ne znamo. Stječe se dojam da je svezapočelo
s Grcima i Rimljanima. A nije! Jedna druga povijest, ona koju zovu
alternativnom, navodi baš Slavene kao osnivačevelike europske civilizacije. Legende
kažu da je sila i moć tedrevne civilizacije izraslaiz ravnoteže muškog i
ženskog principa, te duboke muževnosti koja je poštivala ženu i Majku Prirodu
kao boginju. Bila je tokultura sklada i suživota s
prirodom. Poznavala je energije, vibracije i zvuk. Bio je to materijalno i
duhovno visoko razvijen svijet stećaka, megalita, kamenih kugli i piramida…
Priča dalje kaže da su tu kulturu uništila bezosjećajna plemena sa sjevera.
Boginju su zamijenili bogom. Muški je princip i danas superioran u odnosu na
boginju koja je zatrta inkvizicijom. Boginja je svladana, a direktna posljedica
toga je ekološko razbojstvo. Bez imalo srca i razuma istrebljuju se biljne i
životinjske vrste, voda, zemlja i zrak se zagađuju, a svijetom vladaju
siromaštvo, bolesti i ratovi. Vladajuće elite, objedinjene u crkvi muškog
svećenstva, gomilaju ogromna materijalna bogatstva, te istovremeno
propovijedaju svojim podanicima potrebu za skromnošću i poniznošću… Tako je to
bilo u patrijarhatu. U tom starom svijetu. Koji se, međutim, upravo sada raspada
rađajući novu svijest. Da bi ga uravnotežila. Iscijelila sebe i planet Zemlju.
Tijelima. Srcima. Vizijom! Zato i kažem naslovom ove knjige – „boginja se
budi“…
Podijeli na društvenim mrežama