Motiv je – krnji muškarac – koji zapravo nije muškarac nego predmet. Torzo nikad nije stvaran, nego je kip ili reljef muškoga tijela, a odluka da se igraju na temu limitirane muškosti i da tijelo bude sazdano od hrane priziva višeslojnost komunikacije. Tijelo kao konzumni proizvod, kao slatkiš i kao prolazan objekt.
I naziv, Typos, kojim su nazvale izložbu, više govori o ironiji i
igri negoli o razbuđenom erosu. Typos je lik, slika; možemo pomišljati i
na svakodnevni žargon, no njihov Typos, tip, nikako nije mačistički
simbol nego distancirana i decentna ženska umjetnička igra. Riječ je o
ženskoj samosvijesti koja se ne trudi ugoditi muškom egu!
Sandy Uran svoj torzo radi od čokolade i to u dvije verzije – kao kip
i kao reljef. Sama kaže da čokolada predstavlja slatku stranu života,
navodi na pomisao o životnoj radosti i podsjeća na tvrdnju da umjetnost
prolazi kroz nepce!
Izabela Peculić izlaže torzo od krušnih mrvica. Ona svoj torzo
doživljava kao krojni arak. Iscrtkanost, isprekidana linija koja
obrubljuje njezin torzo priziva “promišljanje torza kroz žensku viziju
cjelovitosti…“, kruh još k tome podsjeća na nešto primarno i
egzistencijalno.
Anamarija Reljac, pak, svoje „typose“ radi od brašna i crvenog papra,
sipanjem praha na suhu i glatku površinu. Anamarija je izradila i
fotografije torza koji su u međuvremenu nestalih torza… I njen je torzo
krhak i prolazan – dovoljno je puhnuti, da bi ga se otpuhalo!
Izložba triju autorica ujedno je i svojevrstan hommage
nepostojanosti, prolaznosti i krhkosti. Većina će izložaka nestati nakon
nekoliko dana; neki će biti pometeni, a neki – pojedeni!
Ervin Dubrović
SANDY URAN
Muški torzo od čokolade
Muški torzo viđen sa ženske perspektive, kao što ženski akt vide
muške kolege slikari. Čokolada kao kiparski materijal bit će korištena u svrhu
stvaranja djela, građenja i stvaranja muškog torza na jedan novi način.
Čokolada predstavlja slatku stranu života a bit će korištena kao materijal jer
za umjetnicu predstavlja životnu radost postavši muzom iliti inspiracija za
ovaj rad. Dakle u ovom slučaju doista se može kazati i da umjetnost prolazi
kroz nepce. Ovo će djelo biti hommage čokoladi dok muški torzo ima
funkciju modela.
IZABELA PECULIĆ
Muški torzo od kruha
Linearni crtež kao krojni arak određen točkama – mrvicama kruha čini promišljanje
torza kroz žensku viziju cjelovitosti s dijelom tijela koji joj nedostaje. U
ideji da smo cjelovita bića tek ujedinjeni u jedno tijelo, ovaj rad istražuje
kroz točke- mrvice kruha ono egzistencijalno i primarno, nagonsko. Mrvice kao
sinonim čini rad dirljivim kao što je i priznanje za tom istom potrebom. Rad
želi propitivati koliko smo svjesni svoje potrage u odnosu na sve prisutnu
individualnost.
ANAMARIJA RELJAC
Muški torzo od brašna
Motiv muškog akta (torzo) realizira se prema imaginarnom ili slikovnom
predlošku sipanjem brašna i začina (crveni papar) na suhu i glatku drvenu
površinu (podloga može biti i papirnata) montiranu na neku višu podlogu
(stol). Bitno je da se sipani sastojci ne lijepe na površinu nego ostaju
rastresiti, jer se jedino tako može postići fina struktura slike koja se
pomagalima poput kistova, štapića, spužvica… može dorađivati do
najsitnijih detalja. Sipanjem, dosipavanjem i otklanjanjem suvišnog
materijala stvaraju se obrisne linije i plohe dok se ne
dobije željena slika. Metodom sjenčanja dobiva se iluzija
treće dimenzije. Začini (u ovom slučaju vjerojatno crveni papar) i brašno
koriste se poput boje za slikanje. Oni postaju tehnika, a krajnji produkt
je slika. Podloga na kojoj se slika biti će crne boje, jer se tako
najbolje& amp; nbsp; ističe medij kojim se oslikava (brašno). Snažnim
crno-bijelim kontrastom postiže se specifična atmosfera i sugestija.
Podijeli na društvenim mrežama