Od dana kada je prvi istraživač sa fotoaparatom pokušao snimiti nekog domoroca u udaljenom kraju, javlja se problem snimanja nepoznatih ljudi. Ni dan danas se nije mnogo toga promijenilo. Snimiti dobar portret ovisi uglavnom o interakciji između fotografa i osobe koju se snima. U brojnim zemljama i danas se ljudi ne žele snimati, neki čak misle da im se na taj način krade duša. Bez obzira gdje se nalazimo, osnovno je pravilo da se osobu pita može li se snimiti. Ukoliko ne poštujete ovo pravilo, a na žalost to nije uvijek moguće, morat ćete se pouzdati u svoje brze noge kao što se to meni nekoliko puta dogodilo. Odlazak u zemlju koja je poznata po tome da su tamo živjeli posljednji kanibali (zadnji je zatvoren prije dvije godine) postavio je u mojoj glavi brojne upitnike. Cilj mi je bio vidjeti tri lokalna običaja: obred inicijacije u Simbaiju, “Head giving” (davanje miraza) i festival Sing Sing u Goroki. Do Simbaija nema ceste, udaljen je 160 km od prvog većeg naselja. Jedina veza sa svijetom je mali aerodrom na koji jedva da može sletjeti i najmanja Cesna.
Čitajte dalje