Priča o njemu kucne me na rame svakih sedam-osam dana, koliko ga često susrećem na Korzu. Pričljiv je, uvijek mi ima nešto dodati jučer rečenom, bez obzira što novosti možda nisu bogznakako važne. I ne smeta mi to, dapače, usprkos činjenici da smo na taj Korzo, zapravo jedan drugome u živote, ušli dolazeći iz potpuno različitih filmova, kulturoloških, generacijskih i osobno iskustvenih, pa bi se očekivalo kako nas dvojica nemamo o čemu razgovarati. Ali svako pametno čeljade zna kako se uvijek ima o nečemu, pa i može, pod uvjetom da se u dijalog uđe na adekvatan način. Sve ostalo zavrtjet će se samo od sebe.
Čitajte dalje