Slovenska filharmonija izvodi Rossinijevu Stabat mater u “Zajcu”

Foto: HNK Ivana pl. Zajca

U svojoj obljetničkoj 70. godini koncertiranja pod imenom Orkestar
Slovenske filharmonije, mogu se pohvaliti iznimno dugom i bogatom tradicijom.
Ponosno stoje uz bok najstarijima na svijetu, jer su njihovi prethodnici bili
Academio Philharmonicorum (1701), Filharmonijsko društvo (1794) i Prva
slovenska filharmonija (1908 -1913). Među mnogim uglednim umjetnicima koji su
postali počasni članovi Slovenske filharmonije su Haydn, Beethoven, Paganini,
Brahms, Kleiber i dr. Svoju izvrsnost Orkestar je potvrđivao na brojnim
turnejama u europskim kulturnim središtima, uglednim koncertnim dvoranama u
SAD-u i Japanu, te svim važnim međunarodnim festivalima. Slovenskom filharmonijom
dirigirali su redom vrhunski dirigenti (Riccardo Muti, Zubin Mehta, Carlos
Kleiber, Kurt Sanderling, Jurij Simonov, Serge Baudo i dr.), uz njih nastupili
su vrhunski solisti (Anna Netrebko, Luciano Pavarotti, Arthur Rubinstein, Ivo
Pogorelić, Dmitrij Hvorostovski, Miša Majski i brojni drugi), a Filharmonija
bilježi i preko 80 CD-a. Zbor Slovenske filharmonije u
svojih 27 godina broji više od 700 koncerata i 3500 izvedenih skladbi! Dobitnici su brojnih slovenskih i hrvatskih umjetničkih priznanja i nagrada,
među kojima je i priznanje Ministarstva Republike Slovenije za kulturu, zatim
Porin, Povelja Republike Hrvatske i dr.

Remek-djelo sakralne glazbe

Talijanski operni skladatelj Gioachino Rossini (1792 – 1868) skladao
je Stabat mater (lat: stala majka) u dvije različite faze između 1831. i
1841. godine. Nakon što je skladao prvih šest stavaka, povjerio je
Giovanniju Tadoliniju da djelo dovrši. Rossini se skladbi posvetio ponovno
1841. Upravo zbog toga nije sasvim jasno koji je udio u njemu Tadolinijev, no
zasigurno je očito kako je djelo pisano u dvama sasvim suprotnim stilovima.
Neki su stavci slični Rossinijevim opernim arijama, dok su ostali bliži
crkvenoj, duhovnoj glazbi (1, 9, 10). Trijumfalna praizvedba bila je u Parizu u
Théâtre – Italien 7. siječnja 1842. godine pod ravnanjem Gaetana Donizettija, a
publika koja je tada došla posvjedočiti izuzetnom ostvarenju bila je brojna. Od
tada pa do danas, Rossinijev Stabat mater u deset stavaka nastavlja osvajati publiku svojom virtuoznošću i nadmoćnošću kojom ujedinjuje
različite forme, od arija, dueta, kvarteta, zborova, do mirnog, čistog
instrospektivnog a capella stavka bivajući tako jedno od najvećih djela
sakralne glazbe 19. stoljeća.

Stihovi iz 13. stoljeća

Živopisni latinski stihovi iz 13. stoljeća oblikovani su kao potresna
molitva širokog raspona emocija u kojoj se opisuje Marijina patnja podno križa
razapetoga Sina. Autorstvo jedni pripisuju sv. Bonaventuri, drugi, češće,
Jacoponeu da Todiju. Stabat mater dolorosa (Stala plačuć’ tužna mati)
početne su riječi srednjovjekovne tužaljke djevice Marije što se i danas izvodi
u katoličkom bogoslužju na latinskom jeziku, dok se prevedena na žive jezike
pjeva tijekom čitave korizme. Ljepota i umjetnička snaga teksta potakla je
mnoge skladatelje da glazbeno izraze svoje viđenje Bogorodičinih boli: Haydn,
Verdi, Dvořák, Palestrina, Vivaldi, Pergolesi, Schubert, Scarlatti, de Pres,
Orlande de Lassus, Boccherini, Stanford, Szymanowsky, Poulenc, Penderecki, Arvo
Pärt, pa i Ivan pl. Zajc.

Prva izvedba svečanog Rossinijevog djela Stabat mater u riječkom Kazalištu
bila je 20. studenog 1963. godine, a posljednja izvedba u zgradi bila je 20.
ožujka 1993. godine. U katedrali sv. Vida riječka Opera izvela je Stabat mater
prije osam godina, 16. lipnja 2010. povodom blagdana sv. Vida.