Sjećanje na Ervina Debeuca (1930. – 2016.) u Muzeju grada Rijeke

Prvih desetljeća poslijeratnoga razdoblja među
najistaknutijim je novim protagonistima riječke fotografske scene mladi Ervin
Debeuc. Karijeru amatera fotografa započeo je unutar klupskoga života
poslijeratnih godina pa je zanatsku vještinu učio od generacije riječkih
fotografa  međuratnoga doba, prije svih
Fernanda Soprana, potom Igora Emilija i Abdona Smokvine. Nepuno je desetljeće
od sredine 1950-ih do početka 1960-ih najplodnije fotografsko razdoblje Ervina
Debeuca u kojem se pretežno bavi crno-bijelom fotografijom i u mladoj dobi
snima fotografije potpune medijske dorečenosti, tehničke i sadržajne.

Fotografija ga zanima kao medij vlastite izražajnosti, koji
ima svoj racionalan i objektivan vizualni jezik zasnovan na dva elementa –
kompoziciji i svjetlu. „Meni je najvažnija bila kompozicija“, uvijek je
isticao. Iskušavao je različite postupke u fotografiji, bilo samo izrezima ili
pak radeći fotograme i
eksperimentirajući sa sendvič-negativima, od kojih najuspjeliji podražavaju
slikarsku fakturu. Iako ga je kao nadarenog crtača poratna oskudica odvratila
od studija slikarstva, slikarski se senzibilitet odrazio na fotografijama.
Atmosfera njegovih zimskih i morskih pejzaža i snježnih prizora uz odsutnost
čovjeka slikanih objektivnom kamerom,
posjeduje tektoniku i smirenu bezvremenost kakve susrećemo na pejzažima slikara
europskoga sjevera.

Ovom izložbom podsjećamo i na autorovu donaciju iz 2010.
godine kojom je Muzeju grada Rijeke darovao sedamdeset svojih fotografija datiranih
od 1955. do 1962. i koja je nakon riječke izložbe gostovala u Sloveniji, u
Cankarjevom domu u Ljubljani.

 

BIOGRAFIJA

Fotograf, novinar, televizijski i filmski snimatelj i realizator, Ervin
Debeuc rođen je 28. travnja 1930. u Sušaku gdje je nakon osnovne škole
maturirao na Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji. Studirao je na Ekonomskom
fakultetu u Zagrebu i Pravnom fakultetu u Rijeci te završio Višu novinarsku
školu u Zagrebu (1950. – 1953.). Kao izvanredni student 1974. upisuje u Zagrebu
Akademiju kazališne i filmske umjetnosti, studij kamere, preselivši se u
završnom semestru na Fakultet dramskih umetnosti (pozorište, film, radio i
televizija) u Beogradu, gdje je položio sve ispite, osim završne diplome.

Obrazovao se usporedno s radom, promijenivši više poslova u mlađim
danima. Prvi studentski džeparac zaradio je u Jadran filmu, u odjelu za dokumentarni film, potom radi kao novinar
u Novom listu i na Radio Rijeci, a na poziv Viktora Hreljanovića, propagandista
u Brodogradilištu 3. maj, postaje
urednik tvorničkog lista Brodograditelj.
Nakon toga prelazi u Luku Rijeka za urednika Vjesnika, šefa propagande i glasnogovornika pa se opet vraća na
Radio Rijeku. Osnivanjem riječkog dopisništva Zagrebačke televizije, današnje
Hrvatske televizije, zapošljava se 1961., isprva honorarno, a od 1969. radi kao
profesionalni TV snimatelj do umirovljenja 1991.

Za fotografiju se počeo zanimati 1947. u fotosekciji tadašnjega
Sindikalnog kulturno-umjetničkog društva Jedinstvo.
Članom Fotokluba Rijeka, koji se tada zvao Klub foto i kino amatera Rijeka,
postaje 1954. Suosnivač je Fotokluba Color
1961. i Kinokluba Rijeka, danas Kino video kluba Liburnija film, unutar kojega 1960-ih osniva Centar za
kinodokumentaciju, preteču digitalizacije i arhiviranja audiovizualnog gradiva.
Aktivan je sudionik kinoamaterizma, među ostalim 1969. pokreće KRAF, Kvarnersku
reviju amaterskih filmova međunarodnog značenja, te Zajednice tehničke kulture,
nekadašnje Narodne tehnike.

Najplodnije
fotografsko razdoblje su mu pedesete i rane šezdesete godine prošloga stoljeća,
kada se više okreće filmu, u početku eksperimentalnom, a poslije ga najviše
zanima dokumentarni film. Unatoč kratkom razdoblju intenzivnog bavljenja  fotografijom, među najistaknutijim je
riječkim fotografima u desetljeću nakon Drugoga svjetskog rata. Izlagao je
skupno na više od pedeset izložaba, od 1954. do 1964. sudjeluje na svim fotografskim
izložbama u Jugoslaviji te na međunarodnim izložbama u Lisabonu, Varšavi, PhotoEurop 1959. u Parizu, Lausannei i
Bruxellesu. Prvi put izlaže u Zagrebu 1955. na Prvoj izložbi fotoamatera
početnika i odmah dobiva diplomu za fotografiju Jutro na Kanalu, nakon čega će uslijediti dvadesetak fotografskih
nagrada od klupskog do međunarodnog ranga.

Dobitnik je niza društvenih nagrada i priznanja. Među ostalima, primio je
1985. Nagradu Grada Rijeke za doprinos razvoju amaterskog filma, a posebno za
dokumentarni film Rijeka luka – Luka
Rijeka, Nagradu Tehničke kulture grada Rijeke 1995., a 2010. dodijeljena mu
je Nagrada Hrvatske zajednice tehničke kulture za životno djelo.

Umro je u Rijeci, 25.10. 2016.