Za
šetnju je potreban par slušalica, koje će za tu priliku dobiti svaki od
posjetitelja, a autori najavljuju kako će se, tijekom ovog senzorno kompleksnog
navigiranja kroz međuprostore osobnog i društvenog, odnosno dokumentarnog i
fikcionalnog, posjetitelje fokusirati na povijesna proturječja Filodrammatice te
u prvi plan gurnuti političku dimenziju sjećanja.

Impuls
za audio-turu bila je, naime, Sanjina fotografija iz djetinjstva s pozornice
tadašnjeg Doma JNA koja ih je povela do pitanja: kakva su „službena“, a kakva
individualna, ona „mala“ i „nebitna“ sjećanja na Filodrammaticu? Uslijedio je
sustavan i dugotrajan rad na prikupljanju arhiviranih informacija i snimanju te
montiranju 20-ak intervjua s komadićima sjećanja. Ideja o zgradi, koja se
kristalizirala tijekom istraživanja, jest da njena „aura“ isijava tu neku
gorsko-slatku melankoliju post-baroknog subjekta koji pokušava ostvariti
kontinuitet svog identiteta ali nekako stalno u tome ne uspijeva. Povlačeći
paralele s muzikom, koja je udarila temelje karakteru zgrade (izgrađene za
potrebe talijanskog Filodramatskog društva), autori su ovaj istraživački
projekt nazvali dissonanza
sjećanje
, aludirajući na disonantnu povijest, kao
uostalom i sadašnjost zgrade, te disonancu dodatno apostrofirali i na razini
izraza – koriste sjećanjē umjesto sjećanjā – uključivši u igru gramatičku
nelogičnost, sraz, kleš.

Disonanca
u kontinuitetu karaktera Filodrammatice simbolički počinje 1890., dakle s
inicijativom talijanskog Filodramatskog društva da stvori prostor za svoju
glazbu, u duhu legitimiranja ideje građanskosti. Nastavlja se u naglom rezu
noža socijalizma i prenamjeni u Dom JNA odnosno u uspostavi režima koji uvodi
dijalektiku opovrgavanja građanskosti. „Završava“ pak stvaranjem nove hrvatske
države koja nastoji pobrisati sve nelagodne joj jnaške tragove što za zgradu zapravo znači period raspada obaju
navedenih narativa, praćen pokušajem konzerviranja prostora i njegove povijesti.
No ni konzerviranje i zaštita nisu uspješni, u većoj mjeri oni predstavljaju
raspad nego li obnovu, a kako je riječ o zaštićenom kulturnom dobru, ni potpuni
raspad nije solucija. Utoliko je povijest zgrade ujedno i povijest raspada
građanske ideje, metafora grada koji nestaje, tranzicijskog kaosa u kojem se ne
zna ni koja je funkcija objekta, ni koja je njegova tržišna ili kulturna
vrijednost, ni kako njime upravljati, navode autori.

Prikupljeni
intervjui, pretočeni u sonične figure, u sklopu audio-ture imaju funkciju da
re-insceniraju identitete, fikciju i povijest Filodrammatice. Tretirajući
memoriju pojedinaca koji se prisjećaju svojih susreta sa (z)gradom kao impuls
za izvedbu, šetnjom se alegorijski kruži oko melankoličnog dešifriranja
prošlosti i „traumatične“ anticipacije budućnosti.

Publika
je na ovaj peripatetički performans pozvana 7.9. u 16 i 17h, te 8.9. i 9.9. u
18 i 19h, uz prethodnu najavu na prostorplus@gmail.com, budući da je broj
posjetitelja po turi ograničen na njih 10. Nakon šetnje u petak, 9. rujna,
koncert će održati sastav Šumovi protiv valova.

Autori koncepta: Sanja
Gergorić i Andrej Mirčev

Produkcija: Prostor Plus

Partneri: MMSU, GKRI, Kafić
Filodrammatica

Audio montaža: Hrvoje Nikšić

Glas posudila: Nina Violić

Programiranje i tehnička
podrška: Mijo Gladović

Dizajn: Sara Salamon

Tehnička podrška: David
Dubrović

Izrada binauralnih
mikrofona: Damir Kustić

Glazba: Šumovi protiv valova

Projekt su podržali:
Ministarstvo kulture RH, Grad Rijeka, Studentski kulturni centar u Rijeci

Rad udruge Prostor Plus
podržavaju Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva i Zaklada Kultura
nova, a prostorima Filodrammatice upravlja SU Molekula.

Kalendar događanja