Riječanke “zlatna sredina” u Cordobi

Da se vratim na prvu rečenicu:
donosimo vam priču ‘iz prve ruke’, autorice Antonije Pavlić, ujedno i članice
ekipe, koja je sa svojim suigračicama te voditeljima u Španjolskoj provela 10
(zasigurno) nezaboravnih dana…

Spušten je zastor nad premijernim
Europskim sveučilišnim prvenstvom, koje je od 13. do 23. srpnja održano u
španjolskoj andaluzijskoj pokrajini Cordobi, uglavnom u njezinu istoimenom
glavnome gradu. U dvanaest dana surovih okršaja u sportskim arenama, jugom
Španjolske prodefiliralo je gotovo 2583 natjecatelja iz 253 ekipa, a
predstavnike je imalo 151 sveučilište iz 32 države.

Prvi su put europski studenti i
studentice dobili prigodu svi na jednome mjestu odmjeriti snage s vršnjacima
diljem Staroga kontinenta. Upriličena su takmičenja u deset sportova, a ukupno
je odigrano čak 677 utakmica u badmintonu, košarci, odbojci na pijesku,
nogometu, futsalu, rukometu, ragbiju, stolnom tenisu, tenisu i odbojci.

Na najvećem multinacionalnom
sportskom događaju sveučilištaraca sudjelovale su i malonogometašice riječkog
Sveučilišta, koje su Igre izborile trijumfom na prvenstvu Hrvatske, održanom u
Vinkovcima prošle godine.

Riječke sportašice natjecanje su na
koncu završile na šestoj poziciji, izjednačivši uspjeh s prošlogodišnjeg
Europskog futsal prvenstva iz Zagreba te se smjestivši u zlatnu sredinu u
konkurenciji dvanaest ekipa. Da je bilo sreće, ali i prvenstveno boljeg
ždrijeba i sustavnije organizacije, moglo se i mnogo više, no djevojke su i
ovako ostvarile vrlo dobar uspjeh te ostavile sjajan dojam. Valja napomenuti
kako su im ovo bile tek druge igre (treba nastaviti naporno raditi kako bi se
“dignule” na službenom rangiranju), te da su tokom prvenstva imale
nesreću u tri se navrata namjeriti na Portugalke, koje uz Španjolke jedine u
Europi igraju žensku futsal ligu.

U skupini s prvom i drugom europskom
ženskom futsal reprezentacijom (Portugalom i Francuskom), Riječanke su zauzele
drugo mjesto, na startu izgubivši od Sveučilišta ISMAI, a potom u potpunosti
nadjačavši Rouen. Uslijedilo je (nelogično) razigravanje za ulazak u
četvrtfinale, jer samo je prvoplasirani iz svake skupine osigurao izravni
prolaz.

Usprkos tomu što nisu imale niti dan
odmora za rekuperaciju i liječenje brojnih povreda, naše su malonogometašice
lakoćom arhivirale predstavnice švicarskog Fribourga, ponajprije “na
motore” Barbare Perić i Sandre Morožin. No, već nakon što je sudac označio
kraj toga susreta, znalo se da u četvrtfinalu kao zapete puške čekaju favoritkinje
turnira, portugalski sastav sa Sveučilišta u Coimbri (koje su, usto, protekla
dva dana uživale u slobodnom vremenu). Živio raspored!

Samo dvanaest sati poslije, novo
istrčavanje na parket dvorane u obližnjoj La Carloti, donio je novo razočarenje.
Portugalke su bile sretnije i s(p)retnije te su slavile s visokih 10:1. Međutim,
moramo apostrofirati kako su porazu itekako kumovali tanka klupa (čitavo drugo
poluvrijeme praktički je izgurao jedan sastav) te labavi sudački kriterij
englesko-švicarskog dvojca. Ljudi u crnom, koji su se dvoranom ponosno
kočoperili FIFA znakom na prsima, nisu se na prvenstvu pokazali u najboljem
svjetlu – kada je trebalo, ostali su “zakopčani”, a kada nije mahali
su kartonima kao sumanuti. Uza sve nelogične poteze, protiv najboljeg sastava
prvenstva na startu drugoga poluvremena isključili su hrvatsku kapetanicu
Barbaru Perić, a netom poslije i trenera Tihomira Tomića.

Teška srca riječka delegacija morala
se pomiriti s činjenicom da ih posljednjih dana turnira, umjesto borbe za
medalje, čeka razigravanje od petog do osmog mjesta. Prve su na
“meniju” hrvatskih malonogometašica bile Poljakinje. Na Sveučilište u
Poznanu krenulo se sa svlačionicom poharanom što ozljedama, a što izostancima,
ali na kraju dana izboren je težak trijumf poslije izvođenja kaznenih udaraca. U
junakinju utakmice prometnula se vratarka Jelena Piršl, koja je u raspucavanju
obranila tri od četiri “penala”.

U posljednjoj su utakmici, ponovno
protiv suparnica iz skupine, Riječanke na teren izašle u “polusastavu”.
Bez dvije bitne kartonirane igračice te poluozlijeđenom Anom Svetić (u igru je
morala i pričuvna vratarka Grković), Hrvatice su nastupile opušteno, svjesne da
protiv jakih, kombinatornih i uigranih Portugalki u tako krnjem sastavu i
nemaju previše šanse. Međutim, na koncu ni protivnice nisu igrale
“svoju” igru pa je rezultat, da je bilo malo više preciznosti i
koncentracije, mogao biti blaži i povoljniji. Na kraju će se pisati 10:4.

Dva sastava Portugala tako su u tri
navrata jedini zadali poraze riječkoj ekipi, a koliko je sustav natjecanja bio,
u najmanju ruku čudan i pomalo nepravedan, svjedoči i podatak da su
Francuskinje – koje su u skupini s Hrvatskom i Portugalom bile posljednje – na
koncu osvojile brončanu medalju.

Kapetanica riječke ekipe Barbara
Perić, koja je sa sedam postignutih zgoditaka izabrana u najbolji sastav
turnira, ugrubo je iznijela svoje dojmove o “avanturi u Cordobi”. “Premda smo došli s manjkom igračica i
slabijom fizičkom spremom naspram drugih, rezultat je itekako dobar. Zadovoljni
smo zlatnom sredinom, jer nas ždrijeb nije pomazio te nas je ‘potrošio’ u prve
dvije utakmice, koje su se na kraju pokazale nebitnima. Sama pravila nisu bila
jednaka za ženski i muški futsal pa su tako muškarci imali pravo na slobodan
dan, kojeg djevojke zbog nepotrebnog doigravanja za četvrtfinale nisu imale.
Očekivanja po dolasku bila su ulazak u polufinale, međutim sam ždrijeb skupine
otežao nam je posao jer smo dobile prve dvije europske reprezentacije. Čestitam
djevojkama na borbenosti, pretrpljenim ozljedama i boli te što unatoč svemu
nisu odustale do samoga kraja. Svima nam je ovo jedno novo iskustvo, a očito je
kako nismo bile spremne da se postigne nešto više, ono za što se smatralo da
smo sposobne…”

Sveučilište u Rijeci: Mia Grković (GK),
Jelena Piršl (GK), Sonja Ostarčević, Barbara Perić, Antonija Pavlić, Ana
Svetić, Ines Matić, Sandra Morožin. Trener: Tihomir Tomić.

Golovi: Perić (7), Morožin (7),
Ostarčević (4), Svetić (3), Matić (2), Pavlić (2).

Voditelji: Viktor Moretti, Nikola Vincetić,
Veno Đonlić, Ivana Aničić.