Monino je prekrasno i
impresivno mjesto za sve ljubitelje tehnologije. Grozim se tih tzv, turističkih
destinacija koje su vidljivo obilježene, dok se ono pravo, što predstavlja dušu
grada, i ne vidi. Kažu pametniji ljudi… ako hoćeš upoznati grad vozi se
gradskim prometom, idi na tržnicu i posjeti groblje. Tako smo i učinili. Vozili smo se gradskim
prijevozom, iako u Moskvi prometuje doslovno sve – od autobusa, autobusa na
metan, trolejbusa, tramvaja, minibusa, levitacijskih vlakova, taksija… najbolji
izbor je svakako metro. Nadaleko poznati moskovski metro sa svojim stanicama
koje su svaka za sebe posebna umjetnička priča. Karta se ne kupuje na automatu
već kod blagajnika, a cijena metroa izračunava se po vožnjama, gdje deset njih
iznosi 260 rubalja … oko 50,00 kuna (100 rubalja – cca 19,00 kuna).
Moskovski metro je
jednostavan, svaka linija je u planu obilježena svojom bojom i brojem, ali isto
tako u snalaženju mogu zahvaliti osnovnom poznavanju ćiriličnog pisma jer su
sve oznake na isključivo na ruskoj ćirilici. Metro je inače velikoj većini prvi
izbor gradskog prijevoza. Jeftin je i brz, ali i dalje popularan usprkos
činjenici da je opasniji od drugih. Stanice Lubijanka, Park kulture i Pavletskaja bile su metom terorističkih
napada i od zadnjeg napada metrom patroliraju snage vojske i policije. I ima ih
puno… Vjerujte, zaista puno.
Isto kao što ima i puno žena
i muškaraca koje koračaju moskovskim metrom i ulicama s velikim buketima
cvijeća. Hm? Ah pa da, sjetio sam se davno izgubljenog običaja darivanja 8.
Marta. Naravno da sam se sjetio, ali imam osjećaj da se Međunarodni dan žena
kod nas sistematski zanemaruje dok je on u Rusiji neradni dan i praznik. Kako
je ovaj put 8. Mart bio u utorak, Rusi su ga u duhu tradicije (poznato?)
spojili s vikendom, i sve posvetili ženama. A žene su zaista prekrasne.
Namirisane, sređene i iako je vani minus i veliki led, u svojim cipelicama na
visoku petu po tom istom ledu koračaju kao po modnoj pisti….
Mjesto po kojem osim putnika
namjernika i djela turista rijetko tko korača, jest najstarije moskovsko
groblje Novodevičje ili kako ga mediji nazivaju moskovski Père-Lachaise. Tu su
svoj mir pronašli brojni moskovski umjetnici, znanstvenici, političari… Tu
“snivaju” prvi predsjednik ruske federacije Boris Jeljcin, Nadežda Alilujeva Stalin,
Raisa Gorbačova, Nikita Hruščov, Sergej Iljušin, German Titov, Anastas Mikojan,
Andrej Tupoljev, Vječeslav Molotov,
Gogolj, Čehov, Suhoj…Ulaz i slikanje besplatno.
Ne znam da li da u
Peek&Poke uvedem dodatno plaćanje za fotografiranje, ali na više mjesta
koje smo obišli cijena ulaznice je viša ako vam oko vrata visi fotoaparat.
Jedno od takvih mjesta je i Memorijalni astronautički centar. 2011. je u Ruskoj
federaciji proglašena godinom Svemira i sve je podređeno istinskom heroju
Juriju Gagarinu. U memorijalni centar – muzej, ulaznica je izuzetno malih 100
rubalja, ali je zato dozvola za fotografiranje 200. S obzirom na ono što Muzej
nudi, obje varijante su više nego povoljne. U središnjem dijelu muzeja, već sa
ulaza vas gleda četiri metra visok Jurij Gagarin. S visoko podignutim rukama
skoro da i dotiče jednu kuglu veličine nogometne lopte iz koje vire četiri antene
– Sputnik. Prvi satelit na svijetu i glavni “krivac” za početak nadmetanja u
svemiru. Muzej obuhvaća sve ruske misije, njihov prikaz kroz povijest, a tu su
i Belka i Strelka, prva bića koja su se živa i zdrava vratila iz svemira. Na
žalost takva sudbina nije bila namijenjena i Lajki koja vjerojatno još uvijek
gleda na nas iz nekog svog svijeta. Facebookovski rečeno; Lajkam Lajku koje sam
se odmah sjetio vidjevši tijela njezinih balzamiranih “prijateljica”.
Maketa svemirske stanice Mir
(Svijet), Buran (SSSR verzija Space Shutllea), ali i američki paviljon kao i
originalni skafander Michaela Collinsa krase američki dio ovog Muzeja. Lijepo
od njih, mada sam uvjeren kako su i oni kročili na Mjesec. Nisam mogao ne
zapitati se od kud Rusima, u jeku najveće hladnoratovske krize, skafander
američkog astronauta koji je uz Buzz Aldrina i Neila Armstronga sudjelovao u
spuštanju na Mjesec? Da im nisu bili tehnička podrška? Siguran sam da se na
Mjesecu poznaju stope ruskih cipela.
Ono što bi za dijete bio
Gardaland ili Diseneyland, to je za mene bilo ovo mjesto. Drago mi je bilo na interaktivnim
ekranima vidjeti i astronaute koji nisu iz Ruske federacije i SAD. Fantastičan
muzej koji se svakako mora posjetiti prije odlaska na Crveni trg. Nije da je to
šećer na kraju, ali „Krasnaja ploščad” je prepoznatljiv širom svijeta i kao
takav je nezaobilazan. Ono najbolje, za
razliku od nekih svjetskih atrakcija ovaj ne košta ništa i najvažnije, ne čeka
se u redu kako bi ga se vidjelo. Centralni je to i najpoznatiji trg po kojem su
marširali razni rodovi Crvene armije demonstrirajući tako svoju silu. Još su mi
u sjećanju parade sa SS20 i gomilom nepoznatog oružja koje sam kao klinac
pratio na crno bijelom televizoru…A sad sam tu na njemu. Trešnja na šlagu
Crvenog trga – Lenjinov mauzolej; na žalost zatvoren zbog renoviranja. Iza
Lenjinovog mauzoleja pokopani su Jurij Gagarin, Sergej Koroljev i ondašnji
visoki državni dužnosnici. Uz trg je sva okupana žaruljama najpoznatija robna
kuća GUM, Državni povijesni muzej, najprepoznatljivija crkva Sv. Vasilija
Blaženog, a posebno za Dan žena postavljeno je i klizalište. Crveni trg smatra
se najljepšim trgom u Europi. Kroz povijest je mijenjao ime mnogo puta, da bi u
17. stoljeću dobio svoje sadašnje.
To sam naučio! Kao što sam i
naučio da se Я izgovara JA i da je slovo J rusima nepoznanica kao i H. A gdje
se najbolje uči nego u bibliotekama i knjižarama. Posjet moskovskom domu knjige
znači izgubiti se u tri kata prepunih knjiga. Knjige su jeftine i osim ruskih
klasika gdje sam se dosta zadržao, jedan odjeljak me je natjerao na
razmišljanje. Toliko raznih izdanja o našem / njihovim Nikoli Tesli, mislim da
obje države nisu objavile zajedno, koliko ih je bilo u moskovskom domu knjige.
Uz dobru knjigu kažu Rusi da
idu dobra kapljica i dobro društvo. Naši domaćini (ja im se od srca
zahvaljujem) Ankica i Ilija, pokazali su nam Moskvu kakve nema u turističkim
vodičima. Gogol Bar, Masterskaja (Radionica), Kvartira 44 (stan 44), Posljednja
Kaplja (Posljednjaja Kaplja), Majak (Svjetionik), … samo su neka od mjesta na
kojima smo se osjećali kao kod kuće. Za razliku od drugih, ova mjesta odišu
nekom umjetničkom energijom i dušom, a krase ih pristupačne cijene. Svega osim
vode! Voda iz slavine ne pije se, ali smo zato naučili kako se pravilno ispija
vodka. Duboko izdahnuti i dobro ohlađenu ispiti naiskap, nakon čega se pojede
limun ili kiseli krastavac. Ruskom omiljenom piću vodki (i pivo im je dobro
Baltik, Bijeli Medvjed, Črvena Selka, …) pravilan omjer postotka alkohola
osmislio je nitko drugi do Dimitrij Ivanovič
Mendeljejev, onaj isti kojeg znamo po periodičkom sistemu elemenata
(Mendeljejev sustav).
Ukratko, kakva je Moskva?
Široka, prostrana, velika, čista, puna automobila koji u ovo zimsko doba troše
više tekućine za pranje stakla nego benzina, čija je cijena inače cca 5 kuna /
1L. Predrasude? Ma kakve predrasude, idući put ću si sam ukrasti dva sata
vremenske razlike.
Zahvaljujem Gradskom odjelu
za tehničku kulturu, protokolu grada Rijeke, Olympus Hrvatska – Zagreb,
FotoFlash – Rijeka, Mala Galerija – Rijeka. Također veliko hvala Kristianu
Beniću, webportalu MojaRijeka.hr, a najveće hvala počasnom konzulu RH gosp.
Stefanu Vlahoviću, gđi. Ankici Dejanović koja nam je sve to organizirala i
pripremila da dođemo na “gotovo” i gosp. Iliji koji nam je pokazao
svu ljepotu Moskve, koja nije upisana u turističke vodiče. H V A L A !!!
Podijeli na društvenim mrežama