Pročitajte kako djevojčica Vita vidi Rijeku!

Pročitajte kako djevojčica Vita vidi Rijeku! Njen rad
objavljujemo jer nas je raznježio i učinio ponosnima na Rijeku, podsjetio nas
na mnogo toga čega se u dnevnim rutinama rijetko sjetimo. 

Viti čestitamo na nagradi i želimo mnogo uspjeha na državnom
natjecanju!

Rijeka – grad po mjeri čovjeka

Vraćam se s putovanja. Volim
putovati, no najsretnija sam kad se vratim kući, u Rijeku. Dok promatram svoj
grad zaštićen u zaljevu Kvarnera, razmišljam kako sam sretna što upravo ovdje
živim i kako se sigurno i zaštićeno osjećam u svome gradu koji jeza mene
najljepši. To je grad bogate povijesti, Grad
Koji Teče ka bogatijoj budućnosti.

Odlazim na Korzo gdje se održava 35.
Riječki karneval. Oko mene trče, plešu i pjevaju vesele maškare odjevene u
šarene kostime. Gradom se ore pjesme popraćene razigranim plesnim točkama
maskiranih grupa. Svaka povorka završava uz zvukove zvončarskih zvona. Zvončari
rastjeruju zle duhove i prizivaju proljeće. Toliko su originalni da su uvršteni
na listu nematerijalne zaštićene kulturne baštine UNESCO-a.

Maknuvši se od buke i smijeha karnevala,
prolazim ispod Gradske ure i uživam u slasnim fritulama, još jednoj slasnoj
karakteristici karnevala. S vrha ure grad nadgleda dvoglavi orao, a u daljini
ga s Trsata promatra Trsatski zmaj čuvajući taj dio grada. Ulazim u Stari grad.
Divim se Rimskom luku i katedrali sv. Vida.

Unatoč brojnim kulturnim
znamenitostima, grad ne čine građevine, već ljudi koji u njemu žive, stvaraju,
vole… Iako u vrijeme karnevala svatko može biti što poželi, u Rijeci taj
slogan ne vrijedi samo tada, u „peto godišnje doba“, već u svako doba. U mojem se
gradu oduvijek njegovala tolerancija i prihvaćale različitosti. U lučkom gradu
kao što je Rijeka živi puno ljudi  i nije
važno koje si rase, vjeroispovijesti ili nacionalnosti – u Rijeku si uvijek dobrodošao.
Tome se uče mnogobrojni učenici u riječkim osnovnim školama koji pohađaju
izvannastavnu aktivnost Građanski odgoj,
kao i polaznici Moje Rijeke,
aktivnosti na kojoj osnovnoškolci istražuju, uče i doznaju zanimljivosti o
svome gradu. Kao što sam i ja saznala da je službenu hrvatsku himnu „Horvatsku
domovinu“ Antun Mihanović napisao upravo u Rijeci. U Rijeci je postojala prva
Tvornica čokolade „Elephant“. „Novi list“ je najstarija dnevna novina na
području Hrvatske, a prvi je broj izišao 2. siječnja 1900. godine. Torpedo je
izum rođenog Riječanina, časnika u austro-ugarskoj mornarici, Ivana Lupisa.
Riječani piju najčišću i najukusniju vodu. Gradska je tržnica jedna od
najstarijih, najvećih i najljepših u Hrvatskoj.

Rijeka je i grad aktualnog nogometnog
prvaka Hrvatske. Ako ste ikada bili na nogometnoj utakmici u Rijeci, doslovno
ste doživjeli što znače riječi  „Zajedno
smo Rijeka“! 

„Stvarno?“
reći će vam Zagrepčani, Varaždinci i Zadrani te ostali stanovnici Hrvatske, no
ako pitate Riječane odgovor će biti: „Šta da?“ Ovom se poštapalicom svakodnevno
koriste mnogobrojni Riječani (iako su je počeli rabiti najprije tinejdžeri), a
ubrzo je postala i slogan na suvenirima koje turisti obožavaju. Može se vidjeti
kao natpis na torbama, majicama, kišobranima, satovima.

Rijeka je oduvijek bila
kulturno-povijesni grad koji se ističe svojim znamenitostima, dojmljivim
građevinama i burnom prošlošću, grad kulture, sporta i glazbe – Ri rocka.
Zanimljivo je da je u Rijeci bio otvoren i prvi diskoklub u ovom dijelu Europe.

Danas sve više postaje turističko
središte u kojem turisti iz cijeloga svijeta uživaju u razgledavanju kulturnih
i arheoloških povijesnih ostataka, a u prošlosti su brojne slavne ličnosti
pohodile naš grad: Ante Starčević, ban Josip Jelačić, Fiorello La Guardia,
Giovanni Ciotta, Che Guevara, James Joyce, Franz Liszt.

Postoji li još grad u kojem možete
skijati s pogledom na more, ljeti se kupati na skrivenim plažama u obližnjim
uvalama, a zatim se rashladiti na zelenim obroncima Učke ili Platka, navečer
uživati u mnogobrojnim manifestacijama Riječkih ljetnih noći ili Danima
zaštitnika sv. Vida kada se sve crveni od slasnih trešanja? Volim te dane jer i
sama, kao i ostala djeca imenom Vid, Vito, Vida, Vita, dobijem posebne poklone
od Grada Rijeke.

Tada se održava i Fiumanka,
najpoznatija hrvatska jedriličarska regata. Mala bijela jedra okupiraju uvalu,
ali ne odlaze nikamo, već se vraćaju u luku. Obožavam opuštanje i šetnje Molo
longom ili Korzom, najdužom riječkom ulicom. Na glavnoj gradskoj šetnici uvijek
nekoga sretneš i nikada nisi sam. To će vam reći svaki Riječanin.

Riječanima važna godina 2020. –
Rijeka će biti Europska prijestolnica kulture. U njoj se i sada provode razni projekti
kako bi Rijeka postala ljepši i razvijeniji grad. Za dvije ću godine završiti
osmi razred. Nadam se da će se do tada ostvariti svi predviđeni projekti u
okviru ovog programa. Knjige ćemo posuđivati u novoj, opremljenijoj i bogatijoj
knjižnici. Predstave ćemo gledati u različitim kazalištima, a muzeji će nam
nuditi modernije i zanimljivije postave. Mnoge će zgrade biti obnovljene, a
grad će imati više parkova  – kao Park
Pomerio koji se sređuje u blizini moje škole.

Sve ovo
čini grad u kojem živim, o kojem pišem, sve ovo čini moju Rijeku. Kada me netko upita gdje bih najviše
voljela živjeti, ni sekundu ne razmislim, uvijek odgovorim – u Rijeci. Iako bih
voljela proputovati i upoznati svijet, mislim
da ću se uvijek vratiti u Rijeku. U njoj imam sve što mi treba za kvalitetan i
dobar život, zato što je ona grad po mjeri čovjeka!

Vita
Tijan, učenica 6.a razreda OŠ Brajda