Priopćenje gradonačelnika Rijeke u povodu incidenta na maršu održanom u organizaciji UHDDR

Žao mi je što
je gospodin Antun Babić u Rijeci tijekom marša Udruge hrvatskih dragovoljaca
Domovinskog rata bio, kako tvrdi, fizički napadnut. Ako je to istina, naravno
da takav postupak osuđujem jer nitko nema pravo fizički nasrtati na bilo koga,
posebno ne zbog eventualnih razlika u razmišljanju ili stavovima i siguran sam
da će policija i u ovom slučaju dobro odraditi svoj posao.

Ipak, ne mogu
se složiti s tvrdnjama gospodina Biondića da se radi o nekakvom organiziranom
napadu upravo na g. Babića već sam uvjeren da je riječ o vandalskom činu
neodgovornih pojedinaca koje treba primjereno kazniti, ako se takav napad uopće
i dogodio. Naime, policija, navode mediji, kaže kako se radilo tek o manjem
incidentu u kojem su sudjelovala dvojica sudionika prosvjeda.

Dalje,
gospodin Biondić me poziva na razgovor i raspravu, među ostalim, i o narušenim
odnosima u našem gradu. No, upravo gospodin Biondić, kada u svojim istupima
poziva na “čišćenje” Hrvatske od kako kaže “genetskih
sljedbenika” komunista, dakle na “čišćenje” Hrvatske od, što god
to značilo, djece, unuka i praunuka nekadašnjih komunista, narušava odnose u
Rijeci.

Vjerujem da
svi jako dobro znamo kada se i kako čistilo po genetskom ključu i uvjeren sam
da se kao gradonačelnik jednog grada ne trebam, pa čak niti ne smijem nalaziti
s osobom ili osobama koje zagovaraju “čišćenje” nečije djece, unuka
ili praunuka samo zato što su im preci bili članovi  nekih organizacija odnosno određenog
političkog opredjeljenja.

Poruke koje
šalje gospodin Biondić su opasne, zastrašujuće i meni nezamislive u 2015.
godini i vjerujem da će se svaka dobronamjerna osoba složiti sa mnom u odluci
da kao izabrani predstavnik svih građana Rijeke ne sudjelujem u spletkama
gospodina Biondića. Stoga se neću nalaziti s gospodinom Biondićem niti ću mu,
kao gradonačelnik, dozvoliti da koristiti Gradsku vijećnicu za slanje svojih
jezivih poruka koje govore i o “čišćenju” nečije djece ili pak da se
obraća građanima Rijeke s balkona zgrade gradske uprave na Korzu što je nedavno
zatražio.

Naime, ovakvi
postupci i izjave gospodina Biondića neodoljivo podsjećaju na vremena fašizma i
nacizma kada su po uzoru na nacističku Njemačku ustaški vođe i u Hrvatskoj
provodili politiku “čišćenja” po genetskom ključu i zbog
“krivih” gena ubijali nečiju djecu, a takvo se što, što se mene tiče,
nikada više ne smije ponoviti.

Isto tako,
paradoksalno je da baš na Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i
autoritarnih režima, od mene kao gradonačelnika Rijeke, gospodin Biondić i
njegovi suradnici traže da smijenim intendanta HNK Ivana pl. Zajca Olivera
Frljića. Naime, upravo su totalitarni i autoritativni režimi funkcionirali na
takav način – smjenama mimo propisanih procedura i samo zato što se netko nekom
sviđa.

I na kraju,
gospodin Biondić za širenje svojih strašnih poruka koristi činjenicu da je
intendant HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci gospodin Oliver Frljić, a s čijim se
radom očito ne slaže. Ponovit ću da se kao gradonačelnik nikada nisam uplitao u
umjetnički rad niti jednog intendanta riječkog kazališta pa tako to ne činim
niti ću činiti u slučaju Olivera Frljića, čak i kada se ne slažem u potpunosti
s nekim njegovim odlukama.

No, uvjeren
sam da je Frljićevo djelovanje određenim skupinama, pa tako i gospodinu
Biondiću, tek dobrodošla izlika za slanje jezivih poruka i evociranje događaja
iz doba fašističke tvorevine NDH kada se čistilo po genetskom ključu. Jer
Frljić smeta svim nacionalistima, i hrvatskim i srpskim, a ovako kako ga danas
napadaju hrvatski ekstremisti, tako ga je u Srbiji napadala tamošnja ekstremna
desnica kada je u Beogradu napravio predstavu o ubojstvu Zorana Đinđića koja je
jako zasmetala srpskim nacionalistima. U konačnici, da li Frljić radi dobro ili
ne i što o tome misle Riječani, pokazat će upravo građani i to kao publika u
kazalištu. Za sada mu očito daju potporu kupujući ulaznice za predstave u našem
kazalištu budući da broj prodanih karata značajno raste. A obzirom da živimo u
demokratskoj, slobodnoj državi, gospodin Biondić ne mora se slagati se s radom
Olivera Frljića. Njegovo je pravo odlučiti hoće li ići u riječko kazalište ili
neće, kao što je njegovo pravo da na ulicama prosvjeduje protiv intendanta
jedne ustanove u kulturi, naravno poštujući javni red i mir.