Rođen 1948. godine u Zenici (BiH), kao diplomat klase Georgija Para Akademije
kazališne umjetnosti u Zagrebu, u Rijeku je stigao 1972. godine. Dobivši potom i
stalan glumački angažman, do umirovljenja početkom 2013.
godine na riječkoj je pozornici ostvario više od sedemdeset uloga.
Iste, 1972.
godine, ostvario je svoju prvu ulogu kao Grof u predstavi „Pokus ili kažnjena
ljubav“ Jeana Anouilha, o kojoj je u kritici u Novom listu, Miroslav Čabrajec
napisao: „Edruard Černi je upravo imponirao smislom za mjeru i sluhom za pravi
ton.“
U Rijeku je stigao kao dio
četverolista mladih glumaca, stipendista riječkog kazališta na posljednjoj
godini Akademije, što su ga uz njega činile glumice Zrinka Kolak, Zdenka
Marunčić i Mirjana Pičuljan. Upitan od novinarke „Svijeta“ 1973. godine je li u
Rijeku došao „odraditi“ svoju stipendiju, odgovorio je: “S tom sam namjerom
došao , ali već u prvim kontaktima s ansamblom, odlučio sam ostati. Izvanredno
su me primili! Uskočio sam u „Vele barufe“ i da nije bilo pomoći mojih kolega,
ne znam kako bih u tako kratkom roku svladao tekst na čakavštini.“
Svoju prvu veliku glumačku ulogu i
najteži dotadašnji glumački zadatak, kao jedan od najmlađih članova Hrvatske
drame, ostvario je 1976. godine kao kadet Horvat u Krležinoj „Galiciji“.
Potom je ostvario cijelu jednu
galeriju dramskih likova, od klasike do modernog i suvremenog, kroz sve dramske
žanrove. Nastupio je u mjuziklima „Jalta, Jalta“ i „My fair lady“ te opereti
„Mala Floramy“.
Posljednje je uloge ostvario 2007. godine kao Dr. Altman u Krležinim „Glembajevima“
u režiji i dramaturgiji Branka Brezovca te kao Senator u Shakespeareovom
„Othellu“ u režiji Diega de Bree.
Potom je radio i kao lektor (na predstavama „Med i pepeo“, „Lizistrata“, „Opera
za tri groša“…)
Kolege ga pamte kao vrsnog
kazališnog umjetnika te dragog i dobrog čovjeka.
Prema njegovoj želji, pogreb Edurda Černija obavit će se u krugu obitelji.
Podijeli na društvenim mrežama