Višegodišnji projekt “Ova žena se zove Jasna” skica je za povijesni roman koji se manifestira kao performans, tekst i film. Istražuje mogućnost pripovijedanja i fokalizacije likova u tekstu, u njegovom ritmu i formi kroz fragmentarni narativ vezan uz Haški sud. U osmoj epizodi Jasna razmišlja o svom povratku u Hrvatsku, o novčanim stimulacijama koje Nizozemska nudi imigrantima za povratak u svoje domicilne prostore, o novim migracijama Sirijaca, o razlici između analognih i digitalnih zapisa memorija te zamišlja dan kada više neće postojati niti jedno analogno sjećanje.
Izložba „Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija“ nastala je u interdisciplinarnoj antropološko-umjetničkoj autorskoj suradnji kustosica Irene Bekić i Duge Mavrinac. Izložba se fokusirala na tri aspekta: napetosti bivanja na dvije adrese, nevidljivosti u javnom prostoru i svakodnevnom životu te procesima i transformacijama u zemljama odlaska.
Podijeli na društvenim mrežama