Debitanti na turniru, ali očigledno iskusni maheri
nogometne lopte, naši su Trsaćani 28 puta prisilili svoje protivnike da
vade loptu iz mreže. Toliko smo im mi izbrojali, a nadamo se da će nam
oni slijedeće godine reći koliko je stuba Petra Kružića jer ih, dakako,
očekujemo opet. Jedini nepobijeđeni iz sraza s Gradom Trsatom izišli su
razigrani i maštoviti dečki s Pehlina kojima je nakon tog neodlučenog
rezultata i ulaska u četvrtfinale čini se ponestalo inspiracije za korak
više.

Od domaćina – suorganizatora – ulaskom u
četvrtfinale Centar-Sušak pokazao je najviše, Školjić je ostavio trag, a
Luku možda vidimo dogodine. Mlaka – momčad koja u sportskom dijelu do
sada nije postizala zapaženije rezultate – ove je godine igrala sve samo
ne mlako. Žustro, brzo, organizirano i pod budnim okom mentorice i
voditeljice, ova je ekipa “zapela” tek u finalu i potpuno zasluženo odnijela srebro.
Mentor i voditelj očigledno je nedostajao hrabrim,
ali neinformiranim dečkima s Brašćina-Pulca. Usprkos u startu oduzeta
tri boda zbog nedolaska na prvu utakmicu (neznanje, kažu, ne
opravdava) dečki su se sportski upustili u borbu s jakim protivnicima –
Gradom Trsatom i Pehlinom i naposlijetku odnijeli plaketu za fair-play.

Poput Trsaćana i dečki s Potoka pojavili su se po
prvi put. Dok prve očekujemo dogodine da potvrde svoju kvalitetu, druge 
očekujemo da nam pokažu koliko su napredovali. Službenici i
namještenici Grada Rijeke tradicionalno korektni, disciplinirani i
točni, ali je grad pod okriljem zmaja ipak u četvrtfinalu bio jači od
njih.

Branitelji zlata – Srdočani – napravili su
očigledno smjenu generacija, a njihova  mladost započela je put starijih
kolega. Za sada bronca, a koju godinu kasnije…tko zna,
dok prošlogodišnja bronca Dražanima ostaje za sada njihov jedini trofej s
ovog turnira. Dečke sa Škurinja, nakon što su shvatili da Sveti Nikola
ne daruje bodove i nakon što su prekoračili Potok, u četvrtfinalu
zaustavila je svježina Srdočana.
Poput Srdoča jednako svježi i
željni igre nakon razigravanja u grupama ostali su mladići s Gornje
Vežice. Za postizanje prave forme i uigranosti vjerojatno im
je nedostajala utakmica s Gornjim Zametom, kao što je momčad Gornjeg
Zameta nedostajala cijelom turniru. Slična sudbina Gornjeg Zameta
zadesila je skoro i Zamet, ali je njihov agilni voditelj ipak uspio u
posljednji čas pohvatati konce svoje momčadi. Dovoljno za čvrst i
sportski nastup, nedovoljno za ozbiljniji rezultat.

Ipak, ma koliko nagrade i pobjede imaju svoju draž,
vjerujemo da smo svi zajedno još jednom postigli svrhu Kupa Delte –
zabavu, druženje i upoznavanje kroz sportsko nadmetanje – rezultat koji
posvećujemo našem sugrađanima i našem gradu.