„Esodo
Pentateuco #2“ priča je o Rudiju kojeg igra Diego Runco. Rudi je Istrijan oca
Hrvata, a majke Talijanke. Rođen i odrastao u Puli za vrijeme fašizma, Rudi je
stasao u mladića kada je grad bio pod britanskom administracijom, a starost
doživio u Titovoj Jugoslaviji.
Nedjelja u
Puli, 18. kolovoza 1946. Nakon te nedjelje život će se zauvijek promijeniti…
Rudi nikada
nije napustio Istru, no vidio je mnoge kako odlaze brodom „Toscana”, parobrodom
koji je esule prevozio u Italiju. Njegova obitelj, naime,
nije sudjelovala u poslijeratnom egzodusu, ostala je u Istri gdje, dijelom, još
živi.
Rudi nam
svoju priču priča talijanskim jezikom Istrijana uz snažan dijalektalni upliv,
koristeći prema potrebi, hrvatske i slovenske izraze. U njegovoj priči ima partizana i nacista, istinskih prijatelja i
izdajica, bombi i pištolja, barki i komaraca, dječjih igara i okrutnih drama.
Priča koja će nasmijati od srca i ganuti do suza.
Oko njega su
drugi likovi, koje također igra Diego Runko, u monološkoj formi na četiri
različita jezika: hrvatski novinar Jakov koji organizira propagandnu akciju;
britanski vojnik Winston kojeg zanima isključivo nogomet; slovenski svećenik
Don Željko koji se bori s dubokom krizom vjere; mladi Puljanin Gildo koji sa
svojim najboljim prijateljem bombama lovi ribe.
S današnje
vremenske distance možda treba krenuti upravo od identiteta naroda kojima
likovi pripadaju da bi se mogle shvatiti i prihvatiti njihove različitosti i
istina koja je puno složenija (ili jednostavnija) od jedne ili više njezinih
„službenih verzija“. Danas, čim se uđe u Istru, stoji natpis: Istra-zemlja dobrih ljudi. Istria – terra di
brava gente. O tim ljudima i za te ljude, predstava progovara s poštovanjem
i ljubavlju.
Scenska
alternacija talijanskog, hrvatskog, slovenskog, engleskog jezika te puležanskog
govora gledatelju podastire bogatstvo i muzikalnost svakog od njih. Prim tome
je dragocjen doprinos bio suradnja s nagrađivanom pjesnikinjom Ester Barlessi
koja je prevela dijelove na puležanskom.
Predstava je praizvedena 18.
studenoga 2015 u Teatro Verdi u Milano, a talijanska kritika ocijenila ju je
kao snažnu, iskrenu i zabavnu, poput primjerice Alessia Corinija koji je
napisao: „Topla ljudska priča, ponekad gorka i dirljiva, koja ima nedvojbenu
zaslugu vraćanja slike Istre, njenih ljudi i događaja što su se zbili u prošlom
stoljeću, autentična, a ne posredovana ideološkim filterima ili pristranim
rekonstrukcijama.“
Nakon Rijeke, predstava 9. veljače
gostuje u Gledališču Koper, 10. veljače, kada se u Italiji obilježava Dan
sjećanja, bit će izvedena u Puli, a 11. veljače u Pučkom učilištu u Umagu.
Predstava se izvodi uz titlove s
hrvatskim prijevodom.
Podijeli na društvenim mrežama