Možda je manje poznato da je Dragojević za svoju poeziju
dobio nagradu „Branko Radičević“, a pjesme i prozu objavljivao je u nekadašnjem
studentskom tisku. U knjizi „Rane & dve priče za novu deceniju“ (Profil
knjiga) objavljeni su scenariji filmova „Rane“ i „Parada“, dok prema trećem
scenariju „1999.“ još nije snimljen film. Druga knjiga naslovljena je „Pre nego
što crvima kažem zdravo“, u izdanju Lagune, a donosi filmske scenarije „Nebesa“,
„Bilo jednom na istoku“ i „Škartovi“.
Nakon što je čestitao Riječanima na nogometnim trofejima,
zajedno s predstavljačem Draganom Rubešom, prisjetio se zlatnog doba srpske
kinematografije 90-ih kada su se srpski filmovi na kazetama
“krijumčarili” u Hrvatsku. Dragojević je maštao o tome da mu se film
prikaže u Puli, što mu je i uspjelo s velikim hitom “Parada”, drugim
najgledanijim filmom u povijesti hrvatske kinematografije. Budući da se prije
svega smatra filmskim aktivistom, izrazito mu je drago što je film dosta
napravio na socijalnom planu, utjecao na homofobnu većinu i pokazao koliki je
utjecaj filma na realnost. No da je teško procijeniti sudbinu filma, pokazale
su “Rane” koje su na mlade generacije utjecale drugačije nego je
zamislio.
Najvećim komplimentom svojem filmu “Lepa sela lepo gore
” smatra činjenicu da se nije svidio nacionalistima ni na jednoj ni na
drugoj strani. Za kraj je naglasio da umjetnost nije derbi i da bi hrvatska i
srpska kinematografija trebale što više surađivati te da hrvatska književnost
ima mnogo dobrih romana, među kojima su romani Zorana Ferića, Drage Glamuzine, Zorana
Žmirića i Roberta Perišića, koje bi vrijedilo ekranizirati.
Podijeli na društvenim mrežama