Zaštićeno kulturno dobro
Kako je kazao Anđelko Pedišić, voditelj Službe za odjele
izvan Zagreba Hrvatskog restauratorskog zavoda, početak restauratorskih radova
na slikama podudara se s Europskom godinom kulturne baštine te sa stotom
godišnjicom smrti Gustava Klimta, a do kraja radova Hrvatski restauratorski
zavod prikupit će dovoljno novih spoznaja kojima će obogatiti povijest Rijeke, europske prijestolnice kulture.
Slike su zaštićene kao pojedinačno kulturo dobro te će
radove nadzirati Konzervatorski odjel u Rijeci, čija pročelnica Biserka
Dumbović-Bilušić istaknula kako će ovi radovi biti izvrsna prilika za upoznavanje
šire javnosti s važnošću kulturne baštine za čitavo društvo.
Jer, kako je naglasila dr.sc. Irena Kraševac iz Instituta
za povijest umjetnosti, iako naše čitanje Klimtovih djela tek počinje, već sad
je lako ocijeniti iznimnu važnost slika iz riječkog kazališta u kontekstu
umjetnikovog cjelokupnog opusa. Naime, iako je ovaj slikar historicizma
najpoznatiji po djelima iz svog kasnijeg djelovanja, poput nezaobilaznog
„Poljupca“, njegov cjelokupni opus iznimno je mali, a i mnoge slike nastale u
ranoj fazi su ili uništene ili se radi o restauratorskim interpretacijama.
Klimtovo stvaralaštvo
Riječka javnost bila je upoznata s postojanjem Klimtovih
djela kroz radove Radmile Matejčić, Igora Žica i Nane Palinić, no nešto mu se
šire u svom znanstvenom radu posvetila upravo dr. Kraševac.
Naime, iako je Klintov
profesionalni i privatni život detaljno je istražen i opisan, u riječkom je
kazalištu Ivana pl. Zajca ostao gotovo zaboravljen, skromno istražen, ali važan
dio Klimtovog stvaralaštva – njegov početak. Završivši školovanje u bečkoj
Školi primijenjenih umjetnosti 1883. godine, tada dvadesetjednogodišnji Gustav
povezuje se s dvije godine mlađim bratom Ernstom i malo starijim prijateljem
Franzom Matschom u udruženje umjetnika Die
Künstler – Compagnie. Započevši suradnju s bečkim
arhitektonskim uredom Fellner und Hellmer,
specijaliziranim za izgradnju kazališnih zgrada, odmah preuzimaju narudžbu za
izradu slika na platnu za gledalište riječkog kazališta. Slike su nastale u Beču, a nakon kratke izložbe u
tamošnjem Muzeju povijesti umjetnosti dopremljene su u Rijeku te su odmah
postavljene na predviđenu lokaciju. Upravo
zahvaljujući odlično izvedenim slikama za riječko Kazalište, koje su prije
otpreme u Rijeku bile pokazane na izložbi u bečkom Muzeju za primijenjenu
umjetnost, dobili su i svoju najvažniju narudžbu – onu za oslik bečkog Burgtheatra.
Posljednja restauracija 1988. godine
Najveća
slika Kazalište
Ernsta Klimta smještena je iznad proscenija, a iznad proscenijskih loža
nalaze se Anđeli pripisani Gustavu
Klimtu. Na stropu partera, oko raskošnog lustera, raspoređeno je šest
medaljona: Instrumentalna glazba, Ozbiljna opera i Poezija Gustava Klimta te Ljubavna
poezija, Ples i Komična opera Franza Matscha.
Predstojeće radove predstavili su restauratori Slobodan
Radić i Ana Rušin Bulić. Do sada je demontirano šest stropnih slika, a nakon
što se demontiraju i preostale tri slijede istraživački radovi. Istraživanja će
obuhvatiti snimanja u vidljivom, IC i UV dijelu spektra te pod kosim svjetlom,
RTG snimanje te, prema potrebi, laboratorijske analize pigmenata i veziva. Potom
slijedi konsolidacija boja i platna te priprema za izlaganje slika na izložbi.
„Posljednja restauracija je izvedena 1988. godine, prilikom
posljednje rekonstrukcije zgrade kazališta, a iako je jako dobro napravljena,
tijekom vremena se na slike nataložio debeli sloj prašine te je došlo do manjih
oštećenja. Slike se nalaze u dobrom stanju, ali ne i u onom stanju koje prema
svojoj vrijednosti zaslužuju,“ kazala je Ana Rušin Bulić.
Podijeli na društvenim mrežama