O velikome Mandićevu opusu uvodno je govorio predsjednik HDP-a Velimir
Visković, koji je tom prigodom istaknuo kako je riječ o našemu navrsnijem piscu
autobiografske proze, žustrom polemičaru i kritičaru, vrlo otvorenom u obrani
svojih stajališta kad su u pitanju literatura i razne društvene pojave.
Teofil Pančić u predavanju “Nježno srce u ringu” istaknuo je da je
Mandić bio i ostao istinski intelektualac – i u doba bez stranačja i u doba
političkog pluralizma, kad je lakše bilo osnovati stranku nego ostati
intelektualac.
“Tu tenziju Mandić cijeloga svojega književnog vijeka drži hrabro do
bizarnosti. Njegove polemike s političkim moćnicima mnogi su često koristili, a
njemu se s pravom može pripisati da je bio i ostao ‘žustar polemičar nježnog
srca'”, rekao je.
Mani Gotovac spomenula je Mandićev prvi esej “Bilješke jednog
neurotika”, pisan pod Krležinim utjecajem, iz čega se iščitava autorefleksivnost.
Bio je prvi performer koji je još u splitskoj Klasičnoj gimnaziji krajem
50-ih godina prošlog stoljeća upozorio na malograđanštinu dokazavši da je
daleko od “kaste koja pjeva po mukama”, istaknula je Gotovac.
Tomislav Brlek je istaknuo da je Mandić “jedan od rijetkih koji je
govorio da čitamo pjesme, a ne pjesničke živote, a vlastitim djelima čuvao se
od ishitrenog i trivijalnog, dajući velik doprinos književnoj i medijskoj
kulturi”.
Impresivni su njegovi tekstovi o Krležinim Baladama, Slamnigovim prozama i
poetici Slobodana Novaka, rekao je među ostalim Brlek.
Denis Kuljiš je podsjetio da Mandić nije bi disident, nego kontrakulturna
pojava od 1968. do 1971. Upozorio je na njegovu polemičnost na javnoj sceni i
borbu protiv svih vrsta autoritativnosti.
Branimr Donat govorio je o Mandićevu novinarskom angažmanu u Vjesnikovim
izdanjima, pri čemu je podsjetio da je bio žrtva političkih moćnika, slično kao
Tenžera.
O Mandiću su govorili i Nenad Popović, Helena Sablić-Tomić, Vinko Brešić,
Bruno Kragić, Dubravka Crnojević i Ivan Salečić.
Podijeli na društvenim mrežama