KK Null i The Noiser – poslastica u klubu Place

KK NULL (pravim
imenom: KAZUYUKI KISHINO) rođen je u Tokiju, Japan. Skladatelj, gitarist,
pjevač, idejni začetnik Zeni Geva i elektronički čarobnjak. Jedno je od
najpoznatijih imena u području japanske noise glazbe, a u širem kontekstu,
veliki i kultni umjetnik u eksperimentalnoj glazbi, još od ranih 80-ih.

Njegova suradnja sa bendovima poput MERZBOW, RUINS, MELT
BANANA, te projekti poput ABSOLUT NULL PUNKT, GEVA2, danas se smatraju
neizbježnim štivom japanske alternativne glazbe.

U ranim 90-ima stekao je svjetsko priznanje kao mozak,
gitarist i pjevač progresivnog hardcore trija “Zeni Geva” poznatih
svojim iznimno teškim zvukom, te objavljivanjem pet albuma koje producira Steve
Albini (dva na etiketi Jella Biafre Alternative tentacles) te ostale na raznim etiketama
kao što su Neurot Recordings (pokrenute od grupe Neurosis). Zeni Geva je
također snimio dva John Peel-ova 
“BBC Sessions” albuma, a o broj turneja i koncerata po cijelom
svijetu je nemoguće nabrojati.

Nakon što je svirao gitaru kao njegov glavni instrument
punih dvadesetak godina, KK NULL postupno se više orijentirao prema
elektroničkom pristupu glazbi. U posljednjih nekoliko godina svoje je
aktivnosti usredotočio na solo & suradničke snimke, istražujući vanjska
područja elektronske glazbe, stvarajući intenzivan sukob vala buke,
strukturirano elektro-akustične ambijente, razbijanjem ritmike, te stvarajući
materijal koji se može opisati kao “kozmičke buka maksimalnog
minimalizma”.

 

The Noiser – Julien
Ottavi
Mediaktivist, umjetnik-istraživač, skladatelj / glazbenik,
pjesnik i razarač jezika, eksperimentalni filmaš i ANARHitekt, osnivač i član
Apo33, Julien Ottavi je uključen u istraživanje i kreativan rad, kombinirajući
zvuk umjetnost, real-time video, nove tehnologije i tjelesne performanse. Od
1997, on razvija kompozicije koristeći glas i njegove transformacije kroz
računalo.

Tijekom svih godina rada odražava odnose između
eksperimentalne i kolektivne prakse u stvaranju autonomne kolektivne grupe,
stavljajući u pitanje autorsku strategiju “umjetnosti ideologije”.