Prva je točka 1983. godina, još uvijek zlatni dani brodogradilišta “3. maj”. Željko Luković i Petar Trinajstić nas kroz film “Kako se gradi brod” (15′) propuštaju iza “kulisa” riječkog brodogradilišta i osim zanimljive priče pune tehničkih pojedinosti donose onaj dobri, stari i prenosivi trećemajski ponos.
Zatim idemo u 2000. godinu, u “Godine hrđe” (35′) Andreja Korovljeva. Tu nas čeka priča o ljudima koji svoj radni vijek provode iza zida pulskog brodogradilišta Uljanik obavljajući najteži i najopasniji posao u brodogradnji — nanošenje antikorozivne zaštite. Prašina, hrđa, otrovni plinovi, nehumani radni uvjeti i posao bez dana odmora, polako pretvaraju ove ljude u rezignirane strojeve za rad.
Posljednja točka vremeplova je 2016. godina, kamo nas vodi film “Skoro ništa” (15′) Ane Hušman. Bilježeći otpor koji biljke pružaju vjetru na jednom otoku u Dalmaciji, slušamo zvukove koji otkrivaju spektar promjena u krajoliku izazvanom politikama upravljanja zemljom. One se kao vjetar vraćaju u naše kuće i apartmane, stvarajući složenu mapu interakcije između unutarnjeg i vanjskog prostora.