Premda neformalna, ova filmska trilogija čvrsto je povezana tematskim okvirom ‘osvete’, a riječ je o umjetnički uspjelim, vizualno impresivnim i tematski provokativnim filmovima kojima se Park afirmirao na međunarodnoj sceni i potvrdio svoj ugled, a posljedično je utjecao i na snažniji iskorak južnokorejske kinematografije u svijetu početkom ovog milenija.
Završni dio trilogije, psihološki triler Simpatija za gđu. Osvetu, na programu 28. siječnja u 20 sati, od ostala dva filma razlikuje se po tome što je glavni protagonist – žena, pa biva logičnim da je Park Chan-wook teme/pitanja pravde, iskupljenja, žrtvovanja i osvete nadopunio motivom majčinstva (u ključnom dijelu filma, općenito roditeljstva), kojem se s vremenom daje i dominantna uloga kako bi se pojačala napetost na relaciji: žrtva – krvnik.
Daljnju razliku na tonu fabule redatelj je očitovao i u planiranju osvete, koja je u prethodnim filmovima izvedena mnogo impulzivnije, moglo bi se reći u afektu, i s nizom trenutačnih odluka, dok je ovdje ona pomnije organizirana pa su i same odluke promišljenije, što dovodi do ključne razlike od ostatka trilogije: kako sama osveta u Gospođi Osveti uključuje više ljudi, odnosno roditelja pred koje je stavljen moralno dvojben izbor o izvršenju iste, ona više nije individualni, već kolektivni čin pa su samim tim i implikacije puno izraženije.
Što se pak vizualnog aspekta filma tiče, kritika je od samog početka isticala značaj fotografije i uporabe boja, čime se također pojačava tenzija u odnosu slike i njezinog sadržaja, što je značenjski još više istaknuto u tzv. Fade to Black and White verziji filma u kojoj boje postepeno nestaju pa film završava crno-bijelom fotografijom. Kontrast je pritom dodatno pojačan i glazbom rađenom za film, čija inspiracija potiče iz prpošnog razdoblja baroka (Vivaldija).
Ulaznice
Ulaznice za projekcije su u prodaji, a dostupne su na blagajni Art-kina (otvara se sat vremena prije početka prve projekcije u danu) i putem stranice CoreEvent.