Riječ je o predstavi „Tiha noć“ Miljenka Smoje i Ivice Ivaniševića u režiji Gorana Golovka, dramatizaciji novelete iz „Kronika o našem Malom mistu“, koje se vjerojatno mnogi još sjećaju s tv ekrana, pod nazivom „Borbena polnoćka“.
„Groteskna koliko i neodoljiva priča o malomišćanskom sudaru dvaju nesukladnih, isključivih svjetonazora dostojanstveno je ostarjela u ovih nešto više od pola stoljeća, pa je ovo krasna prilika da, ostajući vjerni rukopisu i duhu pokojnoga meštra, pokušamo vidjeti koliko se i kako naš svijet otada promijenio, jesu li Smojini junaci otpravljeni u povijest ili su još uvijek tu, među nama, diktirajući nam ritam svakodnevice s jednako slijepom gorljivošću, iako s nešto manje izvornoga šarma“, stoji u najavi predstave.
„Jesmo li nas dvoje stvarali istoriju?“ – upitat će u jednom trenutku Roko Prč, kamarjer, prvoborac, pa hotelijer, svoju suprugu Anđu. Pitanje je, kako piše Ivica Ivanišević, retoričko, njime on samo želi naglasiti njihovo neotuđivo pravo da prošlost ugode po svojoj mjeri i iz nje izvedu privilegij oblikovanja budućnosti. Uostalom, svaki se rat – ili, još šire, svaki se sukob – samo zato vodi: da bi se steklo pravo na pisanje povijesti. Kad se suoče militantni vjernik i borbeni ateist, oni se de jure sukobljavaju zbog apstraktnih koncepata odnosno maglovitih pitanja početka čovjeka i svijeta, ali de facto samo zbog prava na pisanje povijesti. Pobijedi li vjernik, volja Božja postaje mjerom svih stvari; nadvlada li u tome sukobu ateist, jedino što se računa jest volja čovjeka.
„Smojini likovi odlična su zdravlja, neobično vitalni, jednako uskogrudni, isključivi i obuzeti željom za dominacijom kao nekada. Naravno, ima i onih koji stoje po strani, koji su izabrali svjedočiti komediji, umjesto da u njoj sudjeluju. I jedne i druge vidjet ćete na sceni, ali i u gledalištu, sjedit će u vašoj blizini. Možda im i sami pripadate, pa ustvari nećete gledati kazališnu predstavu, nego tek zuriti u zrcalo“, napisao je Ivanišević
Uloge tumače: Nenad Srdelić (Smoje), Nives Ivanković (Lepa), Donat Zeko (Servantes), Joško Ševo (Luiđi), Arijana Čulina (Bepina), Stipe Radoja (Roko Prč), Katarina Romac (Anđa), Marjan Nejašmić Banić (Prisidnik), Vicko Bilandžić (Sekretar), Luka Čerjan (Mali Mirko), Andrea Mladinić (Peškaruša), Filip Radoš (Don Karmelo), Maro Drobnić (Milicajac Mate), Elza Tudor Gančević (Tajnica), Andro Bilandžić (Anđin i Rokov stariji sin) i Petar Prcela (Anđin i Rokov mlađi sin).
Dramaturginja Marina Vujčić, scenograf Marin Gozze (nagrađen Nagradom hrvatskoga glumišta za scenografiju ove predstave), kostimograf Mladen Radovniković, skladateljica Nela Bujas Trpković, scenski pokret potpisuje Lev Šapošnikov, oblikovatelj svjetla je Srđan Barbarić, a oblikovatelj tona Tomislav Luetić.
Fotografije: Matko Biljak