Vrijeme: 19 – 20
Lokacija: Dječja kuća/dnevni boravak
Dob: 5+
Organizator: Gradska knjižnica Rijeka
Izvođač: Udruga Kozlići
Prijave: prijave.programi@gkri.hr
https://voxfeminae.net/festival/vff-2020/kozlici-macak-dzingiskan-i-miki-trasi/
„U Zlarinu, na rtu Bučini, rodila su se jednog ljeta na pragu okrenutom pučini, dva mačića, dva probisvijeta.“
Vesna Parun
Ta se dva mačića zovu Džingiskan i Miki Trasi, a premijerno za festival Vox Feminae 2020. njihove ćemo zgode iz zbirke pjesama Vesne Parun gledati u kamišibaj formatu.
Vesna Parun, istaknuta predstavnica suvremene hrvatske poezije, rođena je, baš kao i dva mačića, u Zlarinu kod Šibenika 1922. godine (preminula je 2010. godine u Stubičkim Toplicama). Autorica je brojnih zbirki poezije za odrasle, ali i za djecu. Zbirka ‘Mačak Džingiskan i Miki Trasi’ izvođena je već i kao mjuzikl, korištena kao podloga za slikovnice, a sada, zahvaljujući ilustratorici Nikolini Manojlović Vračar, i kao kamišibaj predstava.
Teme o kojima priča progovara nemaju vremensko ograničenje. Džingiskan silno želi otići iz malog sela i vidjeti svijeta. No hoće li u bijelom svijetu naći sreću? Hoće li pronaći nove prijatelje ili će mu stalno nedostajati Miki Trasi? To i mnogo drugoga otkrit ćete u kamišibaj priči „Mačak Džingiskan i Miki Trasi“ udruge Kozlići.
Kozlići su rezultat dugogodišnjeg rada osnivača udruge u različitim organizacijama u kulturi te suradnji na brojnim umjetničkim manifestacijama kroz koje se kontinuirano promišljalo o drugačijim i inovativnim projektima za djecu i mlade. Udruga je osnovana s namjenom približavanja sadržajnog kulturnog programa djeci i mladima. Područje djelovanja Kozlića je kultura i umjetnost te demokratska i politička kultura s posebnim naglaskom na promicanje društvene solidarnosti. Osnovni cilj udruge je poticanje kreativnog razvoja djece i mladih, poticanje socijalne jednakosti u društvu kroz različiti kulturno-obrazovni program te stvaranje dodatnog kulturnog programa za djecu i mlade.
Kamišibaj je tradicionalno japansko pričanje priča i u doslovnom prijevodu znači „predstava od papira“. Kami znači papir, a šibai je predstava. Malo drveno kazalište, zapravo samo prazna drvena kutija s vratima, sadržava u sebi velike ilustracije koje se u zadanom tempu izmjenjuju dok narator priča priču. Kamišibaj je mješavina likovne umjetnosti te književnosti i kazališta. Ilustracije se izmjenjuju ili brzo, ili polagano ili se čak ostave dvije slike jedna pored druge, a sve da bi se postiglo što je više moguće posebnih efekata. Uloga pripovjedača je vrlo bitna te on nije skriven iza paravana (iako se tekst priče zapravo nalazi na pozadini ilustracija) već upravo svojom mimikom lica i glumom pokušava što vjernije dočarati fabulu.
Priča je praćena i raznim zvukovima te glazbom. Kamišibaj je odličan način pripovijedanja priča i onih interaktivnih, u kojima publika dobiva zadatke i odgovara na pitanja, i narativnih u kojima je obično kompleksnija priča.