Dolaskom u riječko kazalište 1954., na poziv intendanta Drage Gervaisa, Ružica Nenadović-Sokolić postala je prva stalna kostimografkinja u njegovoj povijesti. Dotad su taj posao, od prve redovne sezone 1946., uglavnom obavljali vanjski suradnici, povremeno i scenografi. Prije toga potrebe za takvim stalnim radnim mjestom nije bilo jer je Rijeka ugošćivala kazališne trupe koje su dolazile s već gotovom scenskom opremom. Dramaturški pristup kostimu kao esencijalnom dijelu predstave datira tek iz sredine 20. stoljeća.
Ružica Nenadović-Sokolić karijeru je započela u Smederevu i Beogradu, a nastavila i završila u Rijeci. Najboljim njezinim ostvarenjima smatraju se kostimi za operne spektakle iz 1980-ih, poput Aide (1985.), Nabucca (1987.) i Norme (1989.). Monumentalne kreacije isticale su dostojanstvo i moć likova, pojačavale efektnost zborskih grupa i naglašavale ulogu protagonista. Odjećom je ocrtavala psihološka stanja i diferencirala glavne od sporednih, pozitivne od negativnih, potlačene od osvajača i dovodila ih u simbolički kontrast.
S novim modernističkim idejama autorica se susretala izvan domovine: u Parizu, kazališnim radionicama u Pragu i Bratislavi, na kvadrijenalima u Pragu i Međunarodnom trijenalu pozorišne scenografije i kostimografije u Novom Sadu, na kojem je sudjelovala od osnutka 1966. godine. Osluškivala je i zahtjeve riječke publike koja je naginjala tradicionalnim vrijednostima. U kazalištu ukrašenom baršunom i štukaturama Ružica Nenadović-Sokolić balansirala je između novih trendova i uvriježenih principa kostimografske struke dajući prednost autentičnosti izvedbe.
Izložba se može razgledati u Palači šećera od 14. lipnja do 4. rujna 2022.