U Galeriji Pasaž, Križanićeva 1b, u utorak, 7. travnja 2026. godine, s početkom u 19.00 sati otvara se izložba fotografija slovenskog fotografa Ive Borka pod nazivom Nesvjesni aspekti sebstva.
Izložba je dio godišnjeg programa Galerije Pasaž u okviru programa Ogledi u vizualnom. Sufinancirana je sredstvima Grada Rijeke – Upravni odjel za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade, Odsjek za kulturu i Primorsko-goranska županija, Upravni odjel za kulturu, sport i tehničku kulturu.
Ivo Borko fotografira u boji i crno-bijelo te u svojim fotografijama vješto stavlja osobnost subjekta u prvi plan. Za razumijevanje njegovih portreta potrebno je razlučiti koje su radnje i izbori vođeni fotografskom tradicijom izrade portreta, a koje pak osobni izbor ili okolnosti?. Tradicije se razvijaju jer se i društvo razvija. Budistički rečeno, sve je uslovljeno, relativno i međusobno zavisno. Migracije, tehnologija, globalizacija i promjene vrijednosti utječu na to kako ljudi danas vide portret. Ono što je nekoć imalo strogo dokumentarno značenje, postalo je danas više kulturno i osobno. Nastaju nove tradicije (selfie), dok se stare reinterpretiraju ili naprosto nestaju.
Inscenacija u Borkovim portretima bitan je element cjelokupnog opusa. Svaka njegova fotografija mješavina je boja, tekstura i ljepote. Njegov cilj? Usmjeriti pažnju na subjekt, istaknuti ono specifično temeljeći se na umjetničkoj ideji koju je unaprijed razvio zajedno s pričom i ugođajem svojih djela. Provokacija ovdje postaje dominantan element u njegovu radu. U njegovom radu nalazi se duhovna rezonanca, u kojoj se na osnovnoj razini, unutar istog kadra miješaju sakralni, renesansni, svjetovni, tradicijski, pa čak i srednjovjekovni liturgijski elementi s onim okultnim, crnomagijskim, sotonističkim, ezoterijskim, humorističnim ili nostalgično-ideološkim elementima kao odrazima nacionalnih prekretnica. No, pritom je sasvim jasno da ni opsjednutost liturgijskim, kao niti opsjednutost demonima nije stvarna. Riječ je naprosto o ponavljaju određenog obrasca dok ne postane prepoznatljiv, ali vidljivo povezan s prošlošću i s nečim većim od sebe.
Borko teži virtualizaciji tijela kako bi stvorio novi projekt vizualnog identiteta u oblicima koji ne postoje ni u jednom drugom obliku izvan okvira slike. „Tijelo“ postaje predmetom intervencije kako bi koncept mogao djelovati u skladu sa „standardima i normama ljepote“ koje prihvaća suvremena vizualna kultura. Tu transformaciju Borko režira vizualnim prikazima preuzetim iz klasične umjetnosti.
Upravo kroz perspektivu povijesti umjetnosti, umjetnički aspekt selfija možemo protumačiti kao prenošenje složene, višedimenzionalne kulturne poruke, slično onima koje su autoportreti u domenu umjetničkog slikarstva prenosili stoljećima. Ova povezanost između fotografija, umjetnosti, komunikacije i samog sebe ključni je element za razumijevanje složenosti, digitalne slike u cjelovitom, kontekstualiziranom i kulturnom pogledu. Fokusiramo li se na kontekst, Borkovi portreti konstruiraju kontinuiran niz priča o sebi, radu na identitetu, dramaturgiji i upravljanju dojmom, spajajući umjetnost, povijest, obrazovanje i kulturu, kako bi ih se razumjelo u vlastitom kontekstu.
– Ivica Nikolac
Izložba ostaje otvorena do 17. travnja 2026. godine i moći će se pogledati od ponedjeljka do petka od 18 do 20 sati te subotom od 10 do 12 sati. Ulaz je slobodan.
O autoru
Ivo Borko rođen je 1955. godine u Hercegovščaku kod Gornje Radgone u Sloveniji. Njegovi fotografski počeci sežu još u dane osnovne škole i prve pokušaje s očevim fotoaparatom Zorki 6. Prva teorijska znanja stječe u fotoklubu u gimnaziji u Murskoj Soboti. U tom razdoblju snima i fotografiju koja mu je donijela prvi veći uspjeh. Naime, za fotografiju školske kolegice na omladinskom natječaju tada međunarodno raširenog i među mladima iznimno popularnog časopisa Bravo osvojio je prvu nagradu – i to je bio trenutak kada se konačno posvetio fotografiji. Tijekom studija u Ljubljani produbljivao je fotografska znanja u znamenitoj Fotogrupi ŠOLT. Nakon višegodišnje fotografske stanke, 1995. godine vraća se kreativnoj fotografiji.
Prekretnica u njegovu fotografskom stvaralaštvu bila je 2008. godina, kada je s istomišljenicima u Gornjoj Radgoni osnovao Fotoklub Proportio divina, kojemu je i danas predsjednik.
U početku se bavio prirodoslovnom i putopisnom fotografijom, a danas u središte svog fotografskog interesa stavlja ponajprije čovjeka – bilo kao nepoziranog, a u posljednje vrijeme sve češće poziranog portreta, te akt kao subjekt inscenirane fotografije. Izalagao je na 45 samostalnih izložbi u Sloveniji, Austriji, Bugarskoj, Srbiji, Rumunjskoj, Sjevernoj Makedoniji, Italiji i Mađarskoj. Sudjelovao je na više od 600 skupnih žiriranih izložbi u 65 zemalja svijeta te za svoje fotografije primio više od 380 nagrada. Godine 2012. proglašen je najuspješnijim izlagačem Foto zveze Slovenije (FZS).
Od 2013. nositelj je izložbenog zvanja Majstor fotografije Fotografske zveze Slovenije (MF FZS), a od 2019. i najvišeg izložbenog zvanja Svjetske federacije za fotografsku umjetnost (FIAP) Excellence FIAP/diamant 3 (EFIAP/d3).
Godine 2016. na „Summitu fotografa Ex Jugoslavije“ u Leskovcu dodijeljena mu je nagrada „Tomin šešir“ za iznimne zasluge u razvoju fotografske umjetnosti na području bivše Jugoslavije, koja je potom postala tradicionalna. Iste godine FIAP mu je za doprinos radu organizacije dodijelio počasno zvanje Excellence for Services Rendered (ESFIAP), a 2022. i najviše počasno zvanje Hon EFIAP.
Od 2013. do 2018. bio je predsjednik Fotografske zveze Slovenije (FZS).
Od 2014. do 2023. vodio je fotografsko središte FIAP Exhibition Center u dvorcu Negova kod Gornje Radgone. Živi i stvara u Gornjoj Radgoni.